Prošle godine je osnovnim sudovima u Crnoj Gori stiglo 20 zahtjeva za sklapanje maloljetničkih brakova, a u posljednje četiri godine ukupno 95. Od toga je samo tri zahtjeva odbijeno čime se, kako kaže direktorica Crnogorskog ženskog lobija Aida Petrovič, krše dječja prava.

Savremeni način života i teška ekonomska situacija uticali su da većina mladih parova što duže odlaže ozakonjenje svoje veze i ulazak u bračne vode. Međutim, da sklapanje brakova između dvoje maloljetnika još nije otišlo u zaborav, pokazuju posljednji podaci iz osnovnih sudova dostavljeni Dnevnim novinama.

Naime, tokom 2017. godine crnogorskim sudovima je stiglo 20 zahtjeva za sklapanje maloljetničkih brakova, od kojih je samo jedan odbijen. Takođe, u protekle četiri godine stiglo je ukupno 95 ovakvih zahtjeva (20 2017,24 2016,31 2015 i 20 2014 godine) od kojih su tri odbačena, jedan povučen, jedan proslijeđen drugom nadležnom organu, a jedan je još u radu.

Najviše zahtjeva za odobrenje sklapanja maloljetničkih brakova u posijednje četiri godine je bilo u Rožajama (21, od kojih su svi odobreni), zatim u Podgorici (19, dva su odbijena, a jedan je još u radu), Bijelom Polju (11, jedan zahtjevje proslijeđen drugom nadležnom organu), Beranama (11, jedan je povučen) i u Plavu (11, svi odobreni).

U navedenom periodu zahtjeva za odobrenje maloljetničkih brakova nije bilo jedino na Žabljaku, dok je osnovnim sudovima na Cetinju, u Baru, Herceg Novom i Kolašinu u protekle četiri godine stigao samo po jedan ovakav zahtjev.

Podnosioci zahtjeva su, prema ovim podacima, najčešće imali 16 i 17 godina, a kao glavni razlog za sklapanje braka su navodili emotivnu vezanost i trudnoću.

Podaci zabrinjavajući

Međutim, komentarišući za DN ove podatke, izvršna direktorica Crnogorskog ženskog lobija (CŽL) Aida Petrović, na osnovu višegodišnjeg iskustva, tvrdi da se najčešće radi o pripadnicima romske i egipćanske (RE) populacije koji sklapaju ugovorene brakove, te da nije riječ o pojedinačnim slučajevima, već o pojavi.

“Ono što traje vjekovima neće biti moguće ublažiti lako i eliminisati brzo kao oblik svoj evrsnog višestrukog nasilja nad djecom čija se elementarna dječja ljudska prava ne poštuju. Iz navedenih podataka za četiri godine zaključujem da su osnovni sudovi u Crnoj Gori imali 95 zahtjeva za sklapanje maloljetničkih brakova, a da su samo tri odbačena. Ne želeći da ocjenjujem ispravnost odluke sudova, ipak ne mogu da kao aktivistkinja na osnovu praktičnog rada (18 godina) i uvida situacije u romskim zajednicama ne izrazim zabrinutost zbog velikog broja odobrenih maloljetničkih brakova kod populacije RE”, istakla je Petrović.

Ona upozorava da su rana udaja i ugovoreni dječji brak oblici trgovine ljudskim bićima čiji počinioci podliježu sankcijama nacionalnog zakonodavstva.

“Nepoštovanjem dječjih prava kroz sklapanje dječjih ugovorenih brakova ne poštuju se nacionalni ni međunarodni zakonski okviri koje je Crna Gora donijela ili ratifikovala po pitanju suzbijanja i eliminisanja ove štetne pojave koja se nikako ne može prihvatiti i posmatrati kao običajno pravo kod populacije RE, jer to nije”, napominje Petrović.

Ona takođe strahuje da bi broj ugovorenih brakova mogao biti veći. Međutim, kako objašnjava, tačni detalji se ne mogu utvrditi iz više razloga. Najvažniji je taj što se takvi brakovi dogovaraju u tajnosti i dobar dio njih ostaje sakriven od očiju institucija ili nvo koji se bave tom problematikom.

“Roditelji se plaše sankcija i sramote koja im se može nanijeti ako se djevojčica uz pomoć institucija vrati kući. Uz to novac koji je dat za djevojčicu kao “otkup” u slučaj u povratka djevojčiče kući, njena porodica gubi što je za većinu romskih porodica koje žive u siromaštvu veliki problem jer novac ne mogu vratiti”, kazala je Petrović.

Brojka bi mogla da bude veća

Osim toga, ona ističe da, iako je broj neevidentiranih pripadnika/ ca populacije RE znatno smanjen, još uvjek postoje oni koji nemaj u nikakvu dokumentaciju, pa takva djeca “ne postoje” u institucionalnom sistemu i sam čin ranog ugovorenog dječjeg braka nije moguće evidentirati.

“Ako i kada se neki slučaj otkrije vrlo često roditelji, rodbina krivicu za takav čin stavljaju na teret djevojčice-nevjeste pod izgovorom “pobjegla je od kuće jer se zaljubila, nismo joj ništa mogli”. Postoji i jedan neutvrđen broj djevojčica koje se dovode iz obližnjih država (Kosovo, Srbija, Makedonija, Albanija) ilegalno ili pod izgovorom da odlazi sa roditeljima u posjetu rođacima u CG a zapravo se radi o udaji u zajednicama populacije RE. Takvi dogovori sklapaju se od porodica razgovorima preko internet ili mobilnog telefona”, navodi Petrović.

Prema njenim riječima, na isti način kako mlade nevjeste dolaze u Crnu Goru radi ugovorenog dječjeg braka, tako jedan broj njih odlazi u evropske zemlje gdje bivaju udate po već ugovorenom “scenariju” roditelja dvije porodice.

“Najčešće te djevojčice odvode roditelji radi udaje u Njemačku, Italiju, Austriju kao i okolne države Kosovo, Srbija, Makedonija, Albanija..” napominje Petrović.

Kako je objasnila, podatke o položaju žena u romskim naseljima, posebno maloljetnih majki, u CŽL-u prikupljaju kroz razgovore sa štićenicama Skloništa za žrtve trafikinga, najvećim dijelom konkretno u razgovoru sa ženama iz romskih naselja.

Rano prekinuto djetinjstvo

“Najveći broj populacije RE pa samim tim i žene žive u ekstremnom siromaštvu. Nepisani zakoni “običajnog prava” su jako utemeljeni u romsku zajednicu, vrednovani i poštovani od muškaraca. Mlada žena – maloljetna nevjesta u romskoj zajednici je pasivno biće, koje niti zna niti se smatra da treba da zna svoja prava, a kamoli da ih ostvaruje”, kazala je Petrović i naglasila da je većina njih neobrazovana i nepismena.

“Rano prekinuto djetinjstvo udajom, neobrazovanost, siromaštvo i preživljavanje, bespogovorna poslušnost prema svima u kući mladoženje, trpljenje raznih oblika nasilja kao “normalne” situacije, teret porodice i kućnih obaveza, briga da se pokaže u najboljem svijetlu patrijarhalnih očekivanja u ulozi domaćice, supruge, majke su neki od tereta koji pritiskaju maloljetne djevojčice koje su žrtve ranih ugovorenih dječjih brakova”, predočila je Petrović.

Mlade žene-djevojčice, kaže ona, dio toga tereta “skidaju” onog momenta kada postanu majke.

Međutim, problem je što one i svoju djecu vaspitavaju u istom duhu.

“Sa brojem rođene djece ona postaje djelimično uvažena na većem nivou u svojoj porodici, okruženju, zajednici. Takve mlade žene vaspitavaju svoju djecu u istom duhu posebno žensku, nemaju autoriteta prema muškoj djeci i snage da promijene nešto radikalnije kako bi uživale veća prava koja su im zakonima zagarantovana”, rekla je Petrović.

Dnevne novine