25 godina od smrti Srđana Aleksića: Srđan nije uludo poginuo
Danas se navršava tačno 25 godina od smrti Srđana Aleksića, Trebinjca koji je ratne 1993. godine u svom gradu izgubio život nakon što su ga na smrt pretukla četvorica vojnika Republike Srpske, dok je pokušavao da od njihovog batinanja spasi sugrđanina, Bošnjaka, Alena Glavovića.
Sjećanja na Srđana Aleksića ne blijede ni nakon četvrt vijeka od njegove smrti. Baš u vihoru građanskog rata dogodilo se jedno od najplemenitijih djela na ovim prostorima, ali djelo zbog kojeg je Srđan izgubio život.
Braneći Bošnjaka, druga, sugrađanina, od batinaja vojnika republike srpske i sam je pretučen na trebinjskom trgu, da bi šest dana kasnije podlegao povredama.
O njegovom djelu mnogo se pisalo i pričalo, snimljen je potom i film Krugovi. Srđanovo djelo živi svih ovih godina, danas možda jače nego ikad, kaže u razgovoru za RTCG njegov otac Rade.
“Doživljavam da Srđan svojim djelom nije uludo poginuo. Nešto što pomaže svakom onom ko ga je usvojio da bude bliži drugu, prijatelju i svakom čovjeku koga sretnemo na ulici”, kaže Rade.
I dok je Srđan posthumno dobijao priznanja širom regiona u rodnom Trebinju stvari idu sporo.
Na jednoj strani grandioznim spomenikom odata je počast borcima stradalim u ratu, ali ne i Srđanvom djelu čovjekoljublja ni najmanjim obilježjem.
Rade vjeruje da ipak većina Trebinjaca duboko u srcu prepoznaje veličinu Srđanovog čina. Baš kao što je to, ističe s ponosom, prepoznala i Crna Gora kada je u Podgorici prije skoro pet godini Srđan dobio bulevar.
“Ožari me to drvo koje smo posadili, taj hrast koji smo nazvali hrast čovjek”, kaže Rade.
Pored Podgorice Srđan je dobio ulice u Pančevu, Sarajevu, Beogradu, trg u Novom Pazaru. Odlikovan je zlatnom medaljom Miloš Obilić i Ordenom časti RS sa zlatnim zracima.
Njegove ubice osuđene su na po 28 mjeseci zatvora.
