,,Bomba će eksplodirati za nekoliko minuta” rečenica je koju su policajci u protekle tri godine čuli više puta od nepoznatih osoba, sa nepoznatih brojeva. U tom trenutku prioritetje evakuacija!

Kada se utvrdi da se radilo o lažnom prijavljivanju, bar kako se ispostavi, odgovornost onih koji su digli na noge policiju, vatrogasce i hitnu pomoć gotovo je zanemarljiva. Vrlo malo počinilaca završi u zatvoru, iako zakon predviđa kaznu do tri godine zatvora za lažnu uzbunu.

U znaku uzbuna

Protekle godine je, i to za samo mjesec, na broj policije stiglo čak 18 dojava o bombama, za koje je utvrđeno da su bile lažne, potvrđeno je Pobjedi nezvanično u policiji.

Pozivi su u kratkom roku praznili diskoteku ,,Bigl, šoping centar Delta siti, Atlas kapital, ,,Ramadu, ,,Hemeru, ,,Hilton, pa i i Sportski centar ,,Morača.

Pozivi su stizali sa bosanskih i srpskih brojeva, ali je otkriven samo jedan od ovih slučajeva i podnijeta je krivična prijava. Kako pojašnjava Pobjedin sagovornik, lociranje tih brojeva zahtijevalo je vrijeme, kao i komunikaciju sa policijama tim zemalja.

Saradnja sa operaterima bila je minimalna, jer identitet osoba koje su koristile te pripejd brojeve nije bio u sistemu.

Advokat Damir Lekić primjećuje da je porastao broj prijava o lažnim bombama posredstvom inostranih telefonskih brojeva.

No, to je samo jedan od uočljivih vidova lažnog prijavljivanja jer se obično završi evakuacijom nekog objekta ili prostora, a situaciju nerijetko prati panika.

Malo ko ostaje ravnodušan na takve alarme koji se dogode, po pravilu, na javnim mjestima, hotelima, aerodromima, utakmicama… Lekić precizira da, prema zakonu, onaj ko prijavi određeno lice da je učinilo krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, a zna da to lice nije učinilac, kazniće se zatvorom od tri mjeseca do tri godine.

Pojašnjava da je radnja ovog krivičnog djela prijavljivanje određenog lica da je učinilo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti.

“Postoji mogućnost da krivično djelo za koje se neko lažno prijavljuje uopšte nije izvršeno ili ako jeste da je učinilac neko drugo lice, a ne ono koje je lažno prijavljeno”, kazao je Lekić.

On dodaje da je na državnom tužiocu zadatak da u optužbi koju zastupa pred sudom dokaže krivicu okrivljenog kako bi se donijela osuđujuća presuda za krivično djelo lažno prijavljivanje.

“U suprotnom, biće donijeta oslobađajuća presuda. Sudska praksa je u tom pogledu šarolika”, naveo je Lekić.

On objašnjava da odbrana okrivljenih zavisi od mnogo faktora. Ipak, kako dodaje, okrivljeni najčešće tvrde da nijesu imali svijest da lažno prijavljuju, odnosno da su mislili da je prijavljeno lice zaista počinilac krivičnog djela ili da će se prijavljeno krivično djelo zaista izvršiti.

“Najčešći motivi su osveta, mržnja, pakost, sujeta, ljubomora, prikrivanje, lažno predstavljanje”,  kazao je Lekić.

Još čudnija odbrana

A da okrivljeni u sudnici iznose različite odbrane kada su u pitanju dojave o lažnim bombama, saglasan je i vještak za elektrokomunikacije Predrag Boljević, koji je, kako je naveo, mnogo puta čuo priču o “izgubljenom telefonu”.

“Zanimljivo je da su baš tog dana kad je počinjeno to krivično djelo izgubili telefon. A još zanimljivije da to nijesu prijavili sve do momenta dok nijesu uhapšeni”, ispričao je Boljević.

On napominje da u ovakvim situacijama okrivljeni ne snose odgovornost, a trebalo bi.

“Ako su izgubili telefon, u obavezi su da prijave operateru, kako bi, u slučaju da se iskoristi u krivičnom djelu, mogli da ,,skinu odgovornost sa sebe”,  kazao je Boljević.

Ipak, to se, kako napominje, ne dešava.

Jednako kao što se, i pored zakonske zabrane, u opticaju nalaze brojevi bez takozvane validne legitimacije.

Prema njegovim riječima, zakon u Crnoj Gori od 2008, odnosno od 2011. godine kao krajnjim rokom, predvidio je da se ne može u upotrebi naći broj korisnika koji nema punu identifikaciju.

“Svjedok sam da su od 2011. godine pa do danas u bar desetak predmeta u kojima se radilo o teškom krivičnom djelu, korisnici brojeva ostali nepoznati, jer operateri nijesu imali podatak ko ih koristi. Iako sam sudijama ukazivao da u konkretnim slučajevima to nije dozvoljeno po Zakonu o elektronskim komunikacijama, oni su ili prenebegavali sugestiju ili otvoreno govorili ,,da ih taj zakon ne interesuje, jer oni sude po Krivičnom zakoniku Crne Gore”,  kazao je Boljević.

Slučaj Roganović

Novljanin Vladimir Roganović okrivljen je za krivično djelo lažno prijavljivanje i nedavno je saslušan pred Osnovnim državnim tužilaštvom.

On je iznoseći odbranu tvrdio da nema nikakve veze sa krivičnim djelom koje mu se stavlja na teret. Rekao je da sporni telefon, kao ni broj sa kojeg je 29. aprila stigao poziv o bombi u podgoričkom lokalu ,,Bigl nijesu njegovi.

Tokom istrage utvrđeno je da je poziv o lažnoj bombi stigao sa bosanskog pripejd broja, a upućen je iz Srbije.

Prema policijskim evidencijama, Roganović je visokopozicionirani član kriminialne organizacije kavačana. Nedavno je iz Srbije, gdje je odslužio kaznu zbog falsifikovanja dokumenata, izručen Crnoj Gori.

Za tri godine jedna presuda sa zatvorskom kaznom

Iako je zakon jasan kazna za lažno prijavljivanje slijedi tri mjeseca pa do tri godine zatvora, u praksi je drugačije. To pokazuju i podaci podgoričkog Osnovnog suda u kojem je u protekle tri godine formirano 13 predmeta za krivično djelo lažno prijavljivanje.

Pobjedi je to potvrdila savjetnica za odnose s javnošću ovog suda Anja Krkeljić. Podaci se odnose na ukupan broj ovih krivičnih djela, a ne samo na dojave o lažnim bombama. Od 13 predmeta, samo u jednom okrivljeni je osuđen na 30 dana zatvorske kazne, u jednom slučaju određena je mjera psihijatrijskog liječenja, dok je jedan predmet iz prošle godine u toku.

U jednom od tih predmeta među osumnjičenima našla se i žena.

Krkeljić je navela da su u 2015. godini formirana četiri predmeta i da je u jednom od njih donijeto rješenje o obustavi postupka. To rješenje postalo je pravosnažno 3. aprila 2017. godine.

“U preostala tri predmeta donijeta su rješenja o odbijanju optužnog prijedloga”, kazala je Krkeljić.

Kako je navela, tokom 2016. godine, u ovom sudu formirano je pet predmeta za krivično djelo lažno prijavljivanje iz čl. 388 Krivičnog zakonika.

“U jednom od ovih predmeta donijeta je osuđujuća presuda od 30. juna 2017. godine, kojom je okrivljenom izrečena uslovna osuda, a koja presuda je preinačena odlukom Višeg suda u Podgorici na kaznu zatvora od 30 dana”,  kazala je Krkeljić.

Pojasnila je da je jedan predmet delegiran Osnovnom sudu u Kolašinu, a u preostala tri su donijeta rješenja o odbijanju optužnog prijedloga i sva su potvrđena odlukama drugostepenog suda.

Pobjeda