Fenomen “mjesečevog luka”, pojava koja se viđa jednom u 200 godina: Krasi ga ledeno bijela boja, nastaje kada se svijetlo prelama kroz kišu (FOTO)

Tokom jedne večernje šetnje u jesen 1799. godine, Vilijam Kol, sada već zaboravljen engleski pjesnik, zastao je iznenada kada je pogledao nebo iznad Norfolka. Vidio takav prizor koji ga je nadahnuo da napiše stihove: “Atmosfera para vlažni potok, a blijedi mjesec prikazuje njen lunarni luk”.

 Svjestan da će čitaoci pogrešno protumačiti atmosferu koju je opisao, Kol je ostavio i upustvo u fusnoti: “Pogledajte Nolfokovu Hroniku 17. novembar 1799. godine”.

Kolov lunarni luk je ponovo u žiži interesovanja 218 godina kasnije. Par eteričnih fotografija snimljene su prošle godine u Jokširu i Nortumerlandu. One su zračile nekom posebnom magijom i prosto oduševile korisnike društvenih mreža fenomenom za koji nikada do tog momenta nisu čuli.

Duga se, kao i njen bliski rođak, pojavljuje kao luk, kada se svjetlo prelama kroz kišu ili sumaglicu. Lunarni luk je mnogo delikatniji od duge, te retko dočarava cio spektar boja i obično se pojavljuje u ledeno bijeloj boji.

Imajući u vidu njenu sablasnu privlačnost i spektakularan šarm, mogli bi pomisliti da bi lunarni luk bio idealna tema za umjetnike koji žele da izbjegnu pad u kič duge.

 Jedan engleski slikar pejzaža Džon Konstable je lunarni mjesec opisao kao “najljepšu i rijetku pojavu”, što pokazuje da su umjetnici bili svjesni pojave lunarnog luka.

Zato iznenađuje što je osim u djelima nemačkog slikara Kaspara Davida Fridriha, ova pojava izbejgla da se pozicionira u alhemiju umetnosti.