,,Otišla u Klinički na rutinsku operaciju, nije se živa vratila kući…”

Otac iz Nikšića, bolestan u nemaštni odgaja četvoro djece i moli za pomć sve ljude koji su u mogućnosti da to urade.

Njegovu poruku objavljujemo u cjelosti.

“Zovem se Vlado Kalezić iz Nikšića sam. Obraćam Vam se sa molbom za pomoć. Otac sam četvoro djece, sam ih podižem i otac i majka sam im. Ali ko je taj koji može majku da zamijeni? Niko, i nikad je niko zamijenio nije.

2009 godine mi je preminula supruga, imala je samo 28 godina, i mnogo je voljela život.

U KBC-u Podgorica je pošla da joj urade neku rutinsku operaciju, po riječima ljekara, bezazlenu.

Ona nije tako mislila, predosjećala je da se neće živa vratiti, pa je prvo pošla do prodavnice gdje je trgovala i molila prodavačice ako dođu njena djeca i budu nešto tražila, da im daju.

Pošla je i do učitelja djevojčica koje su bile jedna u drugi, jedna u četvrti i jedna u šesti razred, da im kaže ih ne kažnjavaju ako ne budu nešto znali, jer su mali i neće imati ko da im pokaže.

Nažalost, tako je i bilo, nije se živa vratila kući.

Ja od tog dana nijesam imao više život, jer kako malom sinu od dvije godine objasniti gdje mi je mama, kako ćerkama zamijeniti majku?

Moja tašta mi je pomagala koliko je mogla, živjela je u Srbiji. Živjela je posle ćerke dvije godine, žena se od tuge razboljela i umrla. Ja ostajem sam sa njih četvoro.

Kako sam živ, i kako živim ja to riječima ne umijem da objasnim. Nijesam imao nikakvih primanja, jer sam bio radnik Željezare i ostao sam bez posla. Od Centra za socijalno sam dobio socijalnu pomoć 185,oo eura

Od tog novca moja djeca imaju da jedu neko vrijeme a onda su više gladni nego siti.

Obraćao sam se na mnoge adrese tražeći neki posao, da radim samo jednu smjenu, jer nisam imao gdje da ostavim djecu. Nijesam uspio u tome.

Radio sam dok sam mogao za dnevnice, ali ni to više ne mogu.

Ubilo me je sve ovo, razbolio sam se dobio sam šećer i već sam u fazi da primam insulin. Nadam se da ću izdržati da bar jedno dijete dovem do svog parčete hleba, pa će oni jedno drugo pomagati.

Najveća nam je pomoć potrebna u hrani.

Garderobu djeci daju iz Crvenog krsta, naučili su na malo pa su zadovoljni sa svim.

Komunalije ne plaćam, struja mi je gašena, prijave su na mene pisane, ali tu ne mogu ništa da uradim.
Samo da imam da im hljeba dam, ali ni to ne mogu.

Najviše boli kad ujutro krenu u školu, nemam da im dam za užinu, gladni izlaze iz stana. Kad dođu kući čekaju ih pržene priganice…

Imam jednu komšinicu baku koja živi sama od penzije 200,oo eura, ona kad napravi pitu i donese, to je gozba.

Praznici,prođu nekako odu rano da spavaju da makar u snu budu u nekoj bajci.

Ali ja sam ponosni roditelj, jer moja djeca nikome ne govore da nemaju, mali krug njihovih drugara zna kako žive, kažu mi tata sramota nam da kažemo, pa kad oni jedu užinu mi kažemo doručkovali smo kući.

Molim dobre ljude, pomozite mi samo da nahranim djecu.”

Svi koji žele pomoći mogu dobiti od Banke hrane kontakt porodice na e mail: [email protected]. Telefon Banke hrane na koji mozete dobiti kontakt porodice je 069 495 680. Kontakt porodice možete dobiti i na fb stranici u inboxu.

Žiro račun za pomoć je kod Prve banke,na ime Vlado Kalezić 535-0100200065047-86.