SVAKA SVETINJA U CG JE JEDNA PRIČA Energiju Ostroga osjeti svako ko dođe

Đurđevi stupovi, Crna rijeka, Hram Hrista Spasitelja, Ostrog, Ždrebaonik, Morača… svaka svetinja po jedna priča i po jedan blagoslov donijet sa pokloničkog putovanja. Kako ćemo poštovati i razumjeti tuđu vjeru ako ne poštujemo ili ne poznajemo svoju…

Kakve god da su priče o pokloničkim putovanjima, postoji univerzalno pravilo da treba krenuti čistog srca, sa puno ljubavi i poštovanja. A ko je pravi a ko lažni vjernik, ne treba razmišljati o tome, poručuju sveštenici i monasi – neka se svako trudi da bude što bolji i postupa čista srca. U svetinjama niko ne traži da bilo ko ostavlja novac, već to vjernici i posjetioci čine po svojoj želji. Cijena suvenira varira i prilagođena je svačijem džepu. Što se oblačenja tiče, poželjno je ispoštovati pravilo da žena treba da prekrije kosu maramom i obuče dugačku suknju…

FOTO: I. ANĐELKOVIĆ / RAS SRBIJA

U zavisnosti od gužve i posjećenosti manastira, zavisi da li će iguman ili monah posvetiti pažnju vjerniku, važno je da vjernik zna kuda, kome i zašto ide, a ne da li će ga neko tamo dočekati.

Zvono traži donatora

Krenuvši ka Ostrogu, svratili smo najprije do Novog Pazara, tačnije do Starog Rasa i Đurđevih stupova koji se uzdižu sa pošumljenog brda. Zadužbina Stefana Nemanje posvećena Svetom Đorđu još čeka na obnovu, a čim zakoračite u dvorište, sa lijeve strane čeka veliko zvono sa transparentom “ovo zvono traži donatora”. Da li će donator doći, o tome niko ne govori. Sa desne strane nalazi se suvenirnica i svijeće sa cijenama, sve je otvoreno i ostavljeno na povjerenje vjernicima koji se sami mogu poslužiti i ostaviti novac za kupljene stvari, dok je cijena istaknuta na svakom artiklu. Iguman ljubazno dočekuje goste i drži besjedu.

Iz Stupova smo krenuli ka manastiru Crna rijeka u selu Ribarići, koje nazivaju i malim Ostrogom. Krivudav put uzbrdo vodi do predivnog manastira i ljubaznog i vrijednog bratstva. Sve je čisto i mirno. Dočekani lijepo sa puno ljubavi i poštovanja poklonili smo se moštima Svetog Petra Koriškog ispod čijih moštiju se nalazi krevet. Kažu, ko tu zaspi – ozdraviće. Manastir je u kamenu, do njega vodi drveni mostić i potiče iz trinaestog vijeka, kada je sagrađena omanja crkva posvećena svetom Arhangelu Mihailu u velikoj pećini iznad korita Crne rijeke. Prema predanju, u petnaestom vijeku u manastiru je živio podvižnik Sveti Joanikije Devički.

Dolazak u Ostrog

Dalje put nas je poveo ka Podgorici, do velelepnog Hrama Hristovog Vaskrsenja. Odatle smo krenuli ka Ostrogu, gdje smo stigli u večernjim satima. Oko 250 vjernika te noći boravilo je u konaku Gornjeg manastira. Tokom ljeta noći pod Ostrogom su praktičnije, onaj ko želi da noći u Gornjem manastiru to može učiniti na prostirkama ispred manastira pod vedrim nebom. Tokom zime u konaku Gornjeg manastira može biti smješten samo određeni broj ljudi, oko 250, dok je spavanje u hodniku zabranjeno. Svaki vjernik koji dođe pod Ostrog dolazi sa velikim poštovanjem, a odlazi sa olakšanjem i blagoslovom.

FOTO: I. ANĐELKOVIĆ / RAS SRBIJA

Ujutru vjernike budi zvono, otvaraju se vrata i vjernici mogu da čekaju red da se poklone Svetom Vasiliju. Služba se održava rano ujutru, oni koji su spremni pričešćuju se, a tom prilikom ukoliko neko ponese darove, vunene čarape koje su namijenjene svecu, ili ulje, šećer, brašno, kafu, ili bilo šta namijenjeno bratstvu, može ostaviti u veliku korpu koja je namijenjena za to. Do sveca se dolazi mirno, jedan po jedan. Nakon poklonjenja, ukoliko neko želi može ostaviti prilog, a ako neko zatraži da mu se očita molitva pored kivota, to i dobije od prisutnog monaha koji sjedi pored moštiju.

Prema riječima brojnih vjernika na Ostrogu su se događala mnoga čuda, ali svako ko je došao osjetio je energiju kakva se rijetko gdje osjeti. Odatle se čovjek vraća iscijeljen i pun snage i elana. Velika svetinja kojoj pritiču mnogi bez obzira koje vjere bili. Mnogi su svjedočili raznim čudima…

Posle službe i trgovine u suvenirnici u Gornjem manastiru, vjernici odlaze do Donjeg manastira. Oni koji borave tamo i koji rade su veoma ljubazni i raduju se svakom gostu.

Manastir Morača

Na 17. kilometru od Ostroga u mjestu Sekulići pored Danilovgrada nalazi se manastir Ždrebaonik sa divno uređenim vrtom. Manastir je sagrađen 1818. godine, a posvećen je Svetom arhangelu Mihailu. Tu su pohranjene mošti Svetog Arsenija Sremca, nasljednika Svetog Save, i dio moštiju Svete Fevronije. Od 1991. godine manastir je postao ženski.

Odatle smo krenuli u manastir Moraču, jedan od najmonumentalnijih srpskih srednjovjekovnih spomenika. Podignut je u proširenom dijelu kanjona na desnoj obali Morače, a hram je podigao 1252. godine sin kralja Vukana, Stefan, a unuk Nemanjin. Manastirski kompleks se sastoji od saborne crkve Uspenja Bogorodice, male crkve Svetoga Nikole i zgrade konaka. Ljubazni domaćini manastira dočekuju posjetioce i veoma su raspoloženi za priču. U sabornoj crkvi nalazi se freska “Gavran hrani proroka Iliju”, koja potiče iz 13. vijeka koja je na svjetskoj izložbi u Parizu, 1952. godine, proglašena za drugu najljepšu na planeti.

Bar jednom godišnje

Igumani, monasi, sveštenici kažu da bi čovjek trebalo bar jednom godišnje da posjeti neku od svetinja u Srbiji i Crnoj Gori. Svako živo biće na planeti ima bar poneki problem, neko veći, neko manji, u manastirima se oni ne rješavaju, već se pronalazi duševni mir i snaga za borbu za bolje sutra…

Prilaz manastiru Morača

 

Blic/Ivana Anđelković