Crnogorski glumac koji tumači najvažniju ulogu u Nemanjićima: Nisam odgledao seriju, bio sam spreman na loše komentare

Mladen Nelević, koji u seriji “Nemanjići – rađanje kraljevine” tumači lik Stefana Nemanje, nije pogledao nijednu epizodu ovog ostvarenja jer se ne emituje u Crnoj Gori. Crnogorski glumac, ipak, smatra da mu je ovo jedna od bitnijih rola u karijeri i priznaje da je bio spreman na kritike publike kada je pripremao sagu o srpskoj srednjovjekovnoj dinastiji.

– Seriju još nisam vidio jer se ne prikazuje u Crnoj Gori, a i ja sam stalno na putovanjima. Baš sam nestrpljiv da vidim kako je sve ispalo. Čekam da mi producenti pošalju seriju, pa ću je natenane pogledati – kaže iskreno.

Nelević se osvrnuo i na sve negativne komentare koji seriju prate još od emitovanja prve epizode.

– Dugo sam u glumačkom poslu i navikao sam na loše komentare. Bio sam spreman na kritike, kako ja, tako i cijela ekipa. Tematika kojom smo se bavili je pipava. To su istorijski likovi, sveci o kojima se malo zna, tako da nije bio nimalo lak projekat. Bili smo svjesni da će biti kako dobrih, tako i loših mišljenja – rekao je i dodao:

– Najviše loših komentara je bilo na društvenim mrežama, a to ne prihvatam kao stručne kritike. To su ljudi koji anonimno iz svojih udobnih fotelja pljuju po svemu. Drago mi je da sada, posle određenog vremena, dobijam pohvale za tu ulogu.

Popularni glumac je otkrio i kako je izgledalo snimanje scene u kojoj Stefan Nemanja postaje monah.

– Snimali smo na mjestima kojima su hodali Nemanjići i to nam je bila dodatna duhovna odgovornost. Svi ljudi iz manastira u kom smo snimali su nam pomagali oko običaja i svega što je bilo potrebno. Tako da smo tu scenu kad se zamonašim uradili lagano i veoma smireno.

Kaže da mu je tokom snimanja najviše prijalo društvo Dubravke Mijatović jer mu je ona posle mnogo scena rata, borbe, krvi i tuča, dolazila kao osveženje.

Nije se ustručavao da otkrije i jedan zanimljiv detalj sa snimanja, odnosno, čega su se to svi glumci plašili.

– Svi smo imali strah od scena u kojima jašemo konja, jer smo radili na velikim vrućinama. Onda se desi da konj ožedni, pa se uznemiri i ne bude vam svejedno. Ne poznajete tu životinju, ne znate kako će odreagovati. Ja sam znao i odranije da jašem, ali sam morao da usavršim jer je veći dio scena sniman upravo na konjima.

(Telegraf)