“Oko ponoći podgoričkim bulevarima odzvanja zvuk motora luksuznih automobila i škripa kočnica – ulice se pretvaraju u adrenalinsko polje za trku “opasnih momaka” - Volim Podgoricu

“Oko ponoći podgoričkim bulevarima odzvanja zvuk motora luksuznih automobila i škripa kočnica – ulice se pretvaraju u adrenalinsko polje za trku “opasnih momaka”

Crna Gora bi već u nedjelju mogla da dobije novog predsjednika – neizvjesnosti gotovo da nema, prenosi BBC.

Oko ponoći, podgoričkim bulevarima odzvanja zvuk maksimalno opterećenih motora luksuznih automobila, škripa kočnica – ulice se pretvaraju u adrenalinsko polje za trku “opasnih momaka”.

Ovih dana, to je jedna od rijetkih trka u kojima ima adrenalina. Ona predizborna, iako Crna Gora bira šefa države, prolazi bez mnogo neizvjesnosti.

Milo Đukanović pretenduje da se vrati na političku funkciju i sva istraživanja govore da će mu to uspjeti vjerovatno već i u prvom krugu.

Razjedinjena opozicija trči trku u više kolona, uz jedinu ambiciju – da produži trku bar do drugog kruga.

O iznenađenjima se gotovo i ne razmišlja.

Tiho se govori, a ponegdje i potajno nada, samo da je “svašta moguće” baš kada se nikakva iznenađenja ne očekuju.

Đukanovićeva trka

Dugo je Milo Đukanović vagao da li da se baš sada vrati iz političke penzije – treći put.

Uz pomoć dobro ustrojenog i dubinski kontrolisanog aparata države, osluškivao je šta želi njegovo članstvo i koji bi bio najlakši put do pobjede i poslije 27 godina vlasti njegovog DPS-a.

Odluka da trku trči upravo on, a ne recimo Milica Pejanović, donijeta je sa pogledom u ne tako daleku budućnost.

Bez obzira koliko su važni, i koliko je važna funkcija predsjednika, za nešto više od mjesec dana Crnu Goru čekaju još jedni veoma važni izbori.

Podgoričani će na birališta 27. maja, da odaberu odbornike u gradskoj skupštini.

Izbori u glavnom gradu mogu biti prelomni na političkoj sceni – razmišljanja i nade liče na one među srpskom opozicijom prije samo nekoliko mjeseci i beogradskih izbora.

Da bi ponovio bar sličan izborni rezultat poput partnerskih naprednjaka u Beogradu, Đukanović je riješio da svojom predsjedničkom kandidaturom dodatno učvrsti svoje biračko tijelo, razbudi ih i pripremi za podgoričke izbore.

Kampanju je vodio sa manje plakata, a više bilborda.

Vodio je kampanju na, i u Srbiji dobro poznat, medijski način gotovo apsolutne prisutnosti.

Trku je počeo u rodnom Nikšiću, a završava baš konvencijom u Podgorici, koja je svojom važnošću odložila i košarkaško finale ABA lige između Budućnosti i Crvene zvezde.

I malo ko je spreman da ospori šanse Đukanovića da već u prvom krugu postane drugi predsjednik na trećim predsjedničkim izborima od osamostaljenja Crne Gore.

Produžetak izborne trke jedan je od ciljeva opozicije – znaju u mnogobrojnim kolonama da samo referendumska atmosfera drugog kruga može dati kakve-takve šanse drugom kandidatu da bude ispred Đukanovića.

Baš zbog toga, opozicija ove izbore trči na svoj način – sa ciljevima poput individualne promocije, konsolidacije biračkog tijela, pripreme za neke buduće političke bitke, zauzimanja pozicija na prilično izmijenjenoj političkoj sceni.

Najveće šanse za drugi krug ima Mladen Bojanić.

Kandidat dijela opozicije koju predvode Demokratski front, Demokrate, nekadašnji gigant SNP i stranka Ura računa na glasove svih koji nisu uz Đukanovića, ali, najvećim dijelom, nisu ni previše liberalno ni moderno nastrojeni.

Sve preko 30 odsto glasova, uz plasman u drugi krug, bilo bi ostvarenje cilja za Bojanića, ekonomistu i berzanskog brokera sa kratkim političkim stažom.

Da ovi izbori ne proteknu bez istorijskih momenata, postarala se Socijaldemokratska partija nekadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića.

Do skoro vjerni Đukanovićevi partneri, još se navikavaju na težak opozicioni život.

Kao glavnog aduta na ovim izborima, izabrali su upisivanje u istoriju Crne Gore jer se prvi put na listiću nalazi i kandidatkinja.

Draginja Vuksanović već je napravila veb sajt sa adresom “predsjednica.me”, ali će ona, po svim predviđanjima, teško i do drugog kruga.

Podržao je i Miodrag Lekić, čovek kome je prije pet godina nedostajalo nekoliko hiljada glasova da pobijedi Đukanovićevog kandidata Filipa Vujanovića.

Ipak, o tako tijesnom rezultatu, sada više niko ne govori – vremena još jednog crnogorskog referenduma nisu stigla.

Bar ne ovog vikenda.

Izvor: B92

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com