“Mnogi u CG su se obogatili na račun izbjeglica, pa ih zaboravili”

Predsjednik Saveza udruženja izbjeglica i raseljenika u Crnoj Gori Mićo Marjanović ocijenio je da hiljade izbjeglica i dalje žive u nehumanim uslovima, a da nikoga više za to kao da nije briga:

“Posebno ne humanitarne organizacije, koje su jedno vrijeme dobro profitirale na račun ove populacije”, rekao je.

Tvrdi da je mnogo novca ušlo i prošlo kroz Crnu Goru na račun izbjeglica, a da se njihov život ni u čemu nije popravio.

“Mnogi žive na ivici gladi i bijede, a ja vam odgovorno tvrdim da nema takozvanog humanitarnog radnika da nije u međuvremenu napravio sebi kuću”, saopštio je Marjanović.

Crna Gora je postala utočište za izbjeglice i raseljena lica devedesetih godina, kada su počeli ratovi u susjednoj Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i kasnije na Kosovu.

Broj izbjeglica dostigao je vrhunac 1999. godine, kada se ovdje slilo 160.000 osoba.

Samo kroz Berane prošlo je preko 60.000 hiljada nevoljnika – većina se kasnije vratila kućama ili su se iselili u treće zemlje, ali njih oko tri i po, do četiri hiljade ostali su do danas u ovom gradu, što je više nego u svih ostalih devet sjevernih crnogorskih opština, zajedno.

Njihov položaj u Crnoj Gori aktuelizovan je nedavnim slučajem smrti majke i kćerke u starijim godinama, koje su bolesne živjele bez struje u nehumanim uslovima u Beranama, o čemu su “Vijesti” pisale.

Dvije i po decenije od prvog talasa izbjeglica, u Beranama u izbjegličkim centrima i dalje živi svega nešto više od hiljadu nevoljnika.

Na prste se, kako kaže Marjanović, mogu prebrojati oni koji su preko humanitarnih organizacija napravili sopstvene kuće i riješili stambeno pitanje.

“To znači da njih oko tri hiljade i dalje žive podstanarski, u uslovima za koje ne znamo kakvi su. Njih više niko ne obilazi, kao što nije obilazio ni ove nesrećne žene koje su skončale kako se ispostavilo od gušenja ugljenmonoksidom koji je curio iz neispravnog šporeta”, kaže Marjanović.

Objašnjava da dobar dio njih, naročito onih iz Hrvatske – imaju primanja oko tri stotine eura.

Izbjeglice sa Kosova imaju penzije iz Srbije i 75 eura dodatka sa Kosova, dok najmanje, od 100 do 185 eura primaju izbjeglice iz Bosne i Hercegovine.

“Njih dvadeset odsto nemaju nikakva primanja. Od čega oni žive? Toliko je hrane dopremljeno u Crnu Goru na njihov račun, a mnogi ni danas nemaju za koru hljeba. Moramo, nažalost, konstatovati da su se neki obogatili na naš račun”, tvrdi Marjanović.

Podsjetio je da je u Beranama počela izgradnja četiri zgrade sa ukupno oko stotinu stanova za izbjeglice iz kolektivnog centra Rudeš.

Taj projekat realizuje se iz sredstava Evropske unije, ali Marjanović smatra da time neće biti riješeni svi problemi.

“Već imamo nekoliko zgrada koje su napravile humanitarne organizacije, ali oni koji tamo stanuju su samo nužno smješteni. Odnosno, stanovi nijesu njihovi. Oni nemaju pravo da ih otkupe. Tako će, bojim se, biti i sa ovim stanovima na Rudešu, što nije u redu”, kazao je Marjanović.

Konstatovao je da izbjeglice koje su opredijeljene da u Beranama ostanu da žive, čine deset odsto ukupnog stanovništva te sjeverne opštine.

“Dobro je da se grade zgrade i novi smještaj, kvalitetniji, za jedan dio ove populacije. Ali je teško gledati kako neki od izbjeglica kopaju po kontejnerima u potrazi za hranom. To je nehumano”, kazao je Marjanović.

Integracija znači – težak fizički rad za nisku dnevnicu

Marjanović je istakao kako čak i poslije skoro dvije i po decenije od početka ratova i prvog talasa velikih migracija, odnosno treće generacije izbjeglica bez državljanstva, njihova integracija u novonastalim državama i dalje najčešće znači težak fizički rad za nisku dnevnicu.

“Treba li uopšte reći da one izbjeglice koje su ‘promašile’ Balkan kada su bježali od ratova i našli utočište u zapadnoevropskim zemljama ili preko okeana, danas uživaju sva prava kao i stanovništvo država u kojima žive. Bez egzistencijalnih problema”, zaključuje Marjanović.

Vijesti