Da srce zaboli za dječakom koga srce boli - Volim Podgoricu

Da srce zaboli za dječakom koga srce boli

Centar za socijalni rad Bijelog Polja, Ministarstvo rada i socijalnog  staranja kao i Opština  Bijelo Polje su obaviješteni od strane Banke hrane o teškom životu porodice Hasanagić sa molbom za pomoć 

Sedmočlana porodica Hasanagić sa sobom nosi jednu dugu, prilično tužnu priču. Posebnu pažnju volontera Banka hrane privukao je najmlađi član ove porodice,  Tarik, koji ima dvije godine.Kada smo bili u posjeti porodici, otac je išao da zaradi dnevnicu kod komšije a osnovci su bili u školi. Dvoje najmlađe djece, Tarik (2) i Šejla (5) dočekali su volontera sa osmijehom na licu.

Šejla ima problem sa lijevim kapkom, zbog čega je za svoj peti rođendan, umjesto lutkice, slatkiša i haljinica, dobila uput za magnetnu rezonancu. Umiljata djevojčica pritrčala je našem volonteru i prilikom prikupljanja podataka o porodici, nije se odvajala od njega.

Dječak Tarik imao je tešku operaciju srca, a problem sa srcem je prenatalne prirode (još prije rođenja). Ožiljak od operacije se dvogodišnjem Tariku proteže od grla do stomaka, a takav prizor sigurno nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Tarika smo zatekli u sobi, jer još ne umije dobro da hoda, s obzirom da je operacija srca nastupila u periodu kada su trebali da se razvijaju govor i motoričke funkcije. Stoga mu pojedine funkcije sada kasne, ali to ga nije spriječilo da sa osmijehom po sobi baca košarkašku loptu. I ko zna, kada ozdravi, i kada se stanje stabilizuje barem malo, možda Tarik postane i ponos naše države u košarci? Države koja ih je, maltene, zaboravila.

Otac i majka zahvaljuju svim pojedincima koji ih posjete i s vremena na vrijeme donesu pomoć, ali se od države, kako su rekli, više ničemu ne nadaju. Porodica je nastanjena u selu Srđevac, pokraj magistralnog puta Bijelo Polje-Berane. Do prije godinu dana, svih sedam članova porodice živjelo je u jednoj jedinoj sobi, bez struje i kupatila.

U uslovima nedostojnim čovjeka, odgojili su petoro djece. Buran i težak život, naveli su osobu koja je poželjela da ostane anonimna, da javi za ovaj slučaj našoj organizaciji, na šta su volonteri odmah reagovali i prva pomoć sa naše strane odmah je ustupljena.Porodica, koju čine otac Ekrem (39), majka Belma (38), najstariji sin Nuško (14), kćerke: Erna (12), Ajla (8) i Šejla (5), i sin Tarik (2), kuću u kojoj sada živi, dobila je zahvaljujući posredstvu Hida Muratovića i njegove organizacije iz Novog Pazara. Dvosobna kuća pruža im koliko – toliko bolje uslove za život.Socijalna pomoć im je ukinuta, kada je Belma (38) počela da prima penziju za majke sa troje ili više djece, a nakon toga ostali su bez svih finansijskih primanja. Da dobrih ljudi ima, Belma ne krije, govoreći da se sa svake strane nađe neko ko im, na neki način, pomogne.

Vodu ne plaćaju, jer imaju svoj bunar, koji im je prilikom gradnje kuće obezbijeđen.Za struju nemaju duga.Zahvalni su i brojnim drugim ljudima koji su im do sada pomagali. Otac Ekrem pristao bi i na bilo kakvu vrstu fizičkog posla samo da njegovoj porodici dođu bolji dani.Ekrem je završio samo osnovnu školu, dok je Belma završila srednju konfekcijsku školu, a zatim stekla i kvalifikaciju za kuvara.”Sa tri osnovca, jednim predškolcem i malenim Tarikom, nije jednostavno spojiti kraj sa krajem.Djeci uvijek nešto treba, rastu, garderoba se smanjuje, a i nije sasvim jednostavno kada znate da djetetu nemate da date novac za školu dok svi njegovi vršnjaci kupuju hranu na velikom odmoru” – rekla je majka Belma.Stanovnici sela redovno donose odjeću za djecu, ali se ta odjeća slaže po podu sobe i po krevetima, jer nemaju nijedan ormar u kući. Majka Belma je apelovala na sve ljude dobre volje da im priušte bilo kakav ormar:”Bilo kakav ormar bi dobro došao, čisto da bi školarci mogli da slože i smjeste barem stvari koje im trebaju za školu, da ne oblače svakog dana stvari sa patosa.

“Zahvalni su fondacijama Banka hrane i Hilal, koji su ih posjetili, farmi koka Beganović koja im je poslala nekoliko kokošaka koje mogu da nose jaja još ove godine. Dobri ljudi iz sela obezbijedili su im i kozu. I povrh sve pomoći, dešavalo se da nastupe dani kada porodica ostane bez ručka. Taj problem je ublažen kada su dobili koke sa farme Beganović iz Bijelog Polja, pa, kako kaže majka Belma:”Ako nemam ništa drugo, svi za ručak jedemo jaja i hljeba, zajedno, da bi za svakoga imalo pomalo.”

Ukoliko želite novčano pomoći porodici, to možete učiniti uplatom na broj žiro računa: 535-0700100243212-20 na ime Hasanagić Ekrem (tekući račun Prve banke).

Ukoliko želite pomoći na drugi način: hranom,obućom, odjećom, namještajem ili možda u pronalaženju zaposlenja za oca molimo da nam se obratite na tel 069495680 , e mail [email protected] ili na fb stranici u inboxu https://www.facebook.com/banka.hrane/?ref=hl, kako bi dobili kontakt porodice .

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com