Građani Crne Gore izgube oko 40 miliona eura kockanjem, što je mnogo veći iznos od dobiti na godišnjem nivou, saopštili su danas iz Asocijacije za demokratski prosperitet Zid, pozivajući se na izvještaj Poreske uprave.

Kako ističu u toj NVO, ukupna oporeziva dobit prijavljena od strane poreskih obveznika koji posjeduju objekte čija je djelatnost kockanje i klađenje, kroz godišnje prijave poreza na dobit za 2016. godinu, iznosi 6,2 miliona, dok je ukupna oporeziva dobit prijavljena kroz godišnje prijave poreza na dobit za 2017. godinu 9,7 miliona eura.

“Kada se tome dodaju podaci o iznosu koji se na godišnjem nivou utroši na prosječne bruto zarade lica koja su zaposlena u objektima za priređivanje igara na sreću, a koja iznosi 325 eura mjesečno, dobiti koja je za jednu kladionicu u 2017. godini iznosila 2,25 miliona eura, održavanje objekata za priređivanje igara na sreću, koncesija, dolazi se do podatka da građani Crne Gore izgube oko 40 miliona eura kockanjem”, navode u ADP-Zid.

Od ukupnog broja osoba koje kockaju, ističu, u 10 odsto slučajeva kockanje ostavlja posljedice u pojedinim oblastima života, porodici, školovanju, međuljudskim odnosima, procesu rada, dok se kod odsto razvija zavisnost.

“Patološko kockanje, prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti ICD 10 spada u poremećaj kontrole impulsa i nagona i ostavlja posljedice na fizičko i mentalno zdravlje pojedinca, ali dovodi i do razaranja porodica i negativno utiče na funkcionisanje cjelokupnog društva”, objašnjavaju u toj nevladinoj organizaciji.

Kako dodaju, Savjetovalištu Entera-Podgorica, koje funkcioniše pri ADP-Zidu, najčešće se obraćaju članovi porodica osoba koje kockaju na problematičnom i patološkom nivou, izvještavajući o izmijenjenom psihičkom stanju istih, te narušenim porodičnim odnosima i finansijskim poblemima.

Na nastanak i razvijanje zavisnosti, naglašavaju, utiče i nekritičan stav crnogorskog društva prema kockanju, nezaposlenost, kao i velika dostupnost mjesta za piređivanje igara na sreću.

„Kada sam bio u srednjoj školi imali smo predavanja o zavisnostima od droge i alkohola, ali mi niko nije rekao da mogu postati zavisan od kockanja“, riječi su tridesetogodišnjaka, koji prolazi kroz proces odvikavanja.

Kako bi se spriječilo širenje te socijalno-patološke pojave, u ADP-Zid smatraju da je potrebno mnogo više ulagati u edukaciju i informisanje svih građana o problemima koji mogu nastati kada se pređe granica zabavno-rekreativnog nivoa kockanja i ono preraste u patologiju, a naročito najmlađih članova društva u osnovnim i srednjim školama.

CdM