Vlada priprema finalni tekst zakona o slobodi vjeroispovijesti
Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti ponovo je u proceduri, odnosno Vlada intenzivno radi na ovom dokumentu, zbog čega su se njeni predstavnici sreli i sa zvaničnicima vjerskih organizacija u našoj zemlji, saznaje Pobjeda.
Ovu informaciju Pobjedi je potvrdio i potpredsjednik savjeta Mitropolije Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić, koji očekuje da će se nacrt zakona u skupštinskoj proceduri naći u narednih nekoliko mjeseci.
“Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti Venecijanska komisija je odobrila i visoko ocijenila. Okosnica zakona je član 52 koji propisuje da svi vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, a za koje se utvrdi da su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, kao kulturna baština Crne Gore, državna su svojina. Vj erski objekti za koje se utvrdi da su izgrađeni na teritoriji Crne Gore zajedničkim ulaganjima građana do 1. decembra 1918. godine, takođe, državna su svojina”, naglasio je Vučinić.
Dodaje da je članom 53 definisano da organ uprave nadležan za poslove imovine, u roku od godinu od dana stupanja na snagu ovog zakona, utvrdi vjerske objekte i zemljište koji su, u smislu člana 52 ovog zakona, državna svojina, uradi njihov popis i podnese zahtjev za upis prava državne svojine na tim nepokretnostima u katastar nepokretnosti.
“Organ uprave nadležan za poslove katastra je dužan da upis prava iz stava 1 ovog člana obavi u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva. Nekoliko prethodnih članova rješavaju da se vjerska zajednica koja je registrovana i djeluje u Crnoj Gori, ne može prostirati van Crne Gore i da se svaka vjerska zajednica mora registrovati. Tako da će Beogradska patrijaršija, koja odbija da se registruje u našoj zemlji, mada se u Srbiji registrovala, morati da podnese molbu za registraciju crnogorskoj državi. A biće joj zakonski onemogućena praksa da duhovne i vlasničke kompetencije nad crkvenom imovinom, na teritorijama pljevaljske i hercegnovske opštine, dodjeljuje eparhijama iz Hercegovine i Srbije Trebinjskoj i Mileševskoj”, pojasnio je Vučinić.
Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti urađen je još 2015. godine, ali je tokom javne rasprave izazvao “buru” u laičkoj i stručnoj javnosti jedni su bili kategorični da je u pitanju loš zakonski tekst, dok su drugi ocjenjivali da je taj dokument ponos savremene pravne misli savremene Crne Gore.
Javna rasprava je trajala više od mjesec, a obilježila su je masovna okupljanja pristalica Srpske pravoslavne crkve, verbalno nasilje prema kleru Crnogorske pravoslavne crkve, a dva od tri planirana okrugla stola su otkazana.
Jedini koji je održan, u Podgorici, obezbjeđivale su jake policijske snage, a ono po čemu će ostati upamćen je što su se, prvi put od obnavljanja CPC 1993. godine, za istim stolom našli predstavnici ove i Srpske crkve u Crnoj Gori.
Na Nacrt zakona stiglo je 4.500 podnesaka sa primjedbama i sugestijama, od čega je skoro sve 99,3 odsto podnijela SPC, njene eparhije i sa njima povezane organizacije. Sve ostale vjerske zajednice, političke partije i građani podnijeli su 23 podneska.
Srpska crkva imala je prigovor na gotovo kompletan Nacrt zakona.
