OGLASIO SE JEDAN OD RODITELJA: Promašili ste temu, promašili ste poklon, promašili ste godine, pokušali ste da ponizite našu djecu…

Jedan od roditelja čije je djete dobilo “Luču”, ljekar Vladimir Dobričanin, napisao je na Fejsbuku da su djeca bila razočarana poklonom, koji im je podijeljen 12. juna.

Podsjećamo da se crnogorska starleta Soraja Vučelić našla  u knjizi “Istorija Podgorice – hronologija događaja”, koju su najbolji podgorički osnovci na kraju školske godine dobili za odličan uspjeh postignut tokom devetogodišnjeg školovanja.

Starleta se pominje u poglavlju “Crna hronika” u kojem se navodi kako joj je 2. novembra 2015. zapaljen džip “rendž rover” u podgoričkom naselju Siti kvart.

Knjigu koja je poklonjena polumaturantima napisao je Danilo Burzan, a 2016. je izdao Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada Podgorica, na čijem je čelu Nela Savković Vukčević.

Fejsbuk post Dobričanina prenosimo integralno.

,,Najbolji gradu dali keca!

Dana 12. juna 2018. godine u hotelu Hilton u Podgorici organizovana je svječanost povodom dodjele diploma Luča najboljim osnovcima sa teritorije grada Podgorice. Lijepa svečanost u prestižnom gradskom hotelu u organizaciji Skretarijata za kulturu i sport grada Podgorice ostaće upamćena po jednom presedanu koji pokazuje kako i na koji način gradski čelnici „nagrađuju“ buduće lidere našeg grada i naše zemlje. Naime, kao nagradu za postignut uspjeh i izvanredne rezultate u vanškolskim aktivnostima, grad poklanja 372 knjige „Istorija Podgorice“ nasjajnijim učenicima osnovnih škola Podgorice. Naslov knjige pompezan, knjiga kao poklon izvanredan izbor, ja kao roditelj ponosan i zadovoljan i onda jedno veliko ALI!

Otvaram korice, prva strana, izdavač Sekretarijat za kulturu i sport Glavnog grada, recenzenti, dizajneri i ostali… jeftin povez ali knjiga nije povez već sadržaj. E upravo u tome je i problem!!!

Autorsko djelo „Istorija Podgorice“ je hronološki pregled događaja, nabrojanih, bez ikakavog objašnjenja (izuzev kod jednog bekstva zatvorenika iz zatvora između dva rata koje je bitno samo za porodice zatvorenika), sa ogromnim brojem potpuno bizarnih navoda. Navešću nekoliko primjera: kada je otvorena mala privatna laboratorija, kada je neki tim u lokalnoj ligi pobjedio drugi, kada se „popularnoj“ Soraji pobogu zapaljen džip marke „Range Rover“ vrijedan oko 100.000 evra, septembra mjeseca 2005. godine u Podgorici priređeni su dani Beča, i još stotine i stotine događaja koji su randomizirani od kojih je većina potpuno šokantna jer se nije ni desila tada kada autor navodi. Takav primjer je i velika nesreća kod Bioča koja se nije desila 2003. već 23. januara 2006. godine.

Suština ove moje crtice nije kritika autorskog djela jer ja nisam ni dostojan niti kompetentan da o bilo kom djelu sudim, ali, kao roditelj jednog od 372 djeteta – Lučonoša razočaran sam šta gradske vlasti stavljaju u njihove ruke i na koji način oni smatraju da ovi, ne više mališani već odgvorni dječaci i djevojčice nastavljaju svoje dalje školovanje. Volio bih da su ti isti čelnici ovoga grada bili prisutni kada smo mi, roditelji, u očima naše djece vidjeli razočaranje i tugu jer su njihovi uspjesi zaslužili mnogo više, ne u ekonomskoj vrijednosti već u suštinskoj zahvalnosti za to što su bili najbolji. Zar nisu imali sredstava za Njegošev Gorski vijenac ili Luču mikrokozmu u nekom luksuznijem izdanju kako bi im ostala za čitav život, kako bi se svojoj djeci i unucima hvalili kakvi su đaci bili. Naravno da ne, mnogo je bilo unosnije kupiti „knjižurinu“ kako su je djeca već krstila, u kojoj nema niti jedan događaj koji trenutno njih interesuje.

Čelnici Glavnog grada, promašili ste temu, promašili ste poklon, promašili ste godine, pokušali ste da ponizite našu djecu ovim (ne)djelom, ali ove naše male ali VELIKE lučonoše već razmišljaju svojom glavom i već imaju sud o tome šta je dobro a šta nije.

Dragi gradski čelnici, ovu lekciju niste naučili, i zato vam mi, roditelji ove djece dajemo nedovoljno 1!