Lepa Brena: Kod Crnogoraca cijenim čast i dostojanstvenost

Da li Crna Gora u Vama izaziva neke posebne emocije i sjećanja?

“Neki podaci kažu da su moji korijeni iz Crne Gore i uvijek me oduševljavala ljepota koju srećem kada dođem, bilo da govorim o kršnim momcima i djevojkama, bilo o prirodnim ljepotama. Dopadaju mi se kultura i običaji koji su se u Crnoj Gori održali vjekovima, jer i sama kod ljudi cijenim najviše – čast i dostojanstvenost”.

Sinonim ste i jednog vremena, da li ste nostalgični? Da li ste i dalje u srcu Jugoslovenka?

“Ja sam vjerovatno posljednja Jugoslovenka. I jesam nostalgična, jer je to vrijeme koje je mene kao umjetnika iznjedrilo, vrijeme funkcionisanja zakona i prava, i vrijeme kada smo svi bili u boljoj ekonomskoj, društvenoj i socijalnoj situaciji. Kada nam je imperativ bio da se zabavljamo, a ne da preživimo. I ako me pitate, da, ja sam i dalje u srcu Jugoslovenka”.

Da li je iz tih pobuda nastala nova pjesma Zar je važno da l’ se peva ili pjeva?

“Kada smo počeli da radimo dokumentarni film, shvatila sam da je Lepa Brena imala turneju od punih devet godina i željela sam da obuhvatim period svoje karijere od 1982. do 1991, kada smo imali nekoliko svjetskih turneja. Numera Dragana Brajevića Braje Zar je važno da l’ se peva ili pjeva urađena je kao topla, emotivna i nostalgična, a rasplakala me kada sam je čula prvi put. Reditelj Haris Dubicaje to vizuelno i stilski uobličio u spotu koji smo nedavno promovisali i sada smo otvorili jednu novu etapu u postojanju brenda koji se zove Lepa Brena. Pjesma je naišla na pozitivne kritike i sjajne komentare i svi se poslije spota obavezno rasplaču, jer su melodija i tekst kroz spot počeli da žive”.

Od velikog broja Vaših pjesama, uglavnom hitova, kako birate repertoar za nastup?

“Postoji repertoar koji izvodimo i koji se dopunjava, mijenja, ponovo pravi. Na svjetskoj turneji, na koju smo sada krenuli, obuhvatićemo veliki broj gradova i obuhvatićemo sigurno opus iz osamdesetih godina, ali i nove hitove”.

Pored pjevačke karijere, publika Vas doživljava i uspješnom poslovnom ženom. Imate i u tom segmentu razloga za ponos. Kojim svojim osobinama možete da zahvalite na tome?

“Isključivo svojoj disciplini i odgovornom odnosu prema poslu i životu uopšte. Nikada mi nije bio cilj da budem isključivo estradna umjetnica, već da svoju profesiju nadogradim još dalje i investiram još bolje. I da se razumijemo, ja sam ozbiljna poslovna žena u domenu šou biznisa, jer ne poznajem nekog ko je u mojoj branši više uložio u posao i došao do tačke na kojoj sam ja sada. Pored Grand produkcije koja danas posluje u sklopu američke firme United Media, vrlo uspješno se razvija i Grand TV koja po gledanosti doživljava pravu ekspanziju, a zatim tu su formati kakvi su Zvezde Granda, Nikad nije kasno, Specijal kod Saše Popovića, Praktična žena i Neki novi klinci. Rezultati našeg rada govore u prilog našoj ozbiljnosti kada je riječ o šou biznisu”.

Vaš porodični život je stalno na meti medija, da li se stvarno može poslije određenog vremena postati imun na sve te natpise, i koji je Vaš odbrambeni mehanizam?

“Znate kako, znala sam kako će biti još kada sam počinjala, da će mediji znati mnogo toga bolje od mene o mom životu. Vrlo brzo sam shvatila da ono na šta ne možete mnogo da utičete ne treba da vas tangira pretjerano. Dokle god se ne pređe granica dobrog ukusa, sve ide u rok službe”.

Koliko je bilo teško očuvati brak u svemu tome?

“Boba i ja smo u brak ušli kao zreli ljudi, spremni da se nosimo sa svim zamkama zajedničkog života. Naš brak nisu uređivali mediji niti javnost nego isključivo nas dvoje i, naravno, da smo s radošću proslavljali svaku godišnjicu ljubavi, jer životni uspjeh nisu reflektori i naslovne strane, nego kada s nekim dijelite svaki dan”.

Sada su medijima interesantni i životi vaših sinova, kako reagujete na to?

“Negdje je to bilo očekivano, i Boba i ja smo sinove vaspitavali da budu kulturni momci, džentlmeni i da se potrude da svoje prezime časno i dostojanstveno nose. Stefan je počeo da se bavi muzikom i vidim da mu sve ovo što trenutno prolazi jako prija. Drago mi je da je pronašao svoj put. Viktor i Filip se bave svojim biznisima, Boba i ja imamo sve razloge da budemo srećni i ponosni. Mediji su sa njima od rođenja jer imaju poznate roditelje, srećni smo što umiju da se nose sa pažnjom medija na pravi način”.

Publika uglavnom zavidi poznatim ličnostima na slavi, bogatstvu, načinu života. Šta je to što ne znamo kada se svjetla na pozornici i kamere ugase, kako ste se borili sa svojim strahovima i tugama?

“Sasvim je normalno da čovjek ima i radost i tugu podjednako zastupljene u životu. S tim što je moj život oduvijek bio sam po sebi zanimlijiv, jer mene nisu voljeli samo roditelji, prijatelji i partner, nego i veliki broj ljudi koji prate moj rad. To mi je uvijek bila velika satisfakcija kada bi se nadvili nekakvi crni oblaci i kada je djelovalo da mi je teško. Ali, realno, zaista ne bih mogla da se požalim. Uz porodicu kakvu imam i podršku publike koju doživljavam i dalje poslije 35 godina rada, bila bih nezahvalna da bilo šta još tražim”.

U jednom intervjuu iz 1982. rekli ste da ćete se oblačiti kako želite: “Lajza Mineli je u 45. pjevala u šortsu i halterima u filmu Kabare, a da ne govorim o Tini Tarner.” Da li tako mislite i sada, pogotovo jer Vas i dalje krasi zavidan izgled?

“Naravno da mislim! Garderoba treba da pristaje vašoj figuri i da se jasno napravi podjela na scensku i privatnu. Scenski kostim se pravi namjenski od različitih materijala koji su rastegljivi po vašim mjerama, koji su atraktivni i, prije svega, skupi jer se prave na komad. A privatna garderoba zavisi od prilike. Scena dozvoljava da se igrate ako umijete da se igrate – sa stilovima, bojama, dužinama. Privatno je bitno da nađete svoj stil”.