STIGAO SVETI ILIJA: Evo šta je običaj u Crnoj Gori, šta se NIKAKO ne radi, a šta bi trebalo!
2. avgusta se proslavlja Sveti Ilija, u narodu poznat i kao Gromovnik, koga kao zaštitnika slavi i veliki broj crnogorskih porodica.
Sveti Ilija je veoma poštovan svetitelj u cjelokupnom pravoslavlju kao strog i nepokolebljiv propovjednik hrišćanskih vrijednosti.
Prema predanju, Sveti Ilija je bio među prorocima koji su se na Tavoru poklonili Isusu Hristu na dan Preobraženja Gospodnjeg, kada se javio svojim učenicima sa poukama nove vjere, pa se zato lik Svetog Ilije slika na preobraženskim prazničnim ikonama.
Prema narodnom vjerovanju i tradiciji, Sveti Ilija se vozi u vatrenim kočijama koja vuku četiri konja, iz čijih nozdrva izbija plamen, a grmljavina je tutnjava njegovih kola kojima se vozi po nebu i oblacima.
Sveti Ilija Gromovnik, kako ga još zovu u narodu, pada u najsušnije i najtoplije doba godine, a običaj je da se na taj praznik ne radi u polju – da se ne bi navukao gnjev svetitelja.
Pravoslavni hrišćani verujuda se Sveti Ilija vozi plamenim kolima i zato se kad grmi kaže da to tutnje konji Ilijina. On je taj koji određuje gdje će i kad padati kiša,kad će da bude suša.
Ovaj svetac donosi oluju i nepogodu,odlučuje kad pucaju gromovi, udaraju munje. Misli se da tada on gađa đavola,jer narod tvrdi da svako mjesto koje je munjom pogodio Ilija označava i mjesto gdje stoji đavo. Priča se da Ilija zaboravi kad je njegov dan, pa svake godine pita svoju sestru Ognjenu Mariju, a ona ga slaže da je praznik već prošao da Ilija ne bi gromovima i munjama mnoge štete nanio.
Zato se,kad grmi na ovaj dan , kaže:”Prisjetio se Ilija.”
Do Drugog svjetskog rata ovaj dan svečano su proslavljale prištinske ćurčije i priređivali pir o kome se pričalo čitave godine.
– Kuči,Vasojevići i ostali brđani u Crnog Gori o Svetom Iliji takođe izlaze na sabore, i to poslije 10 sati. Obično se narod okuplja na nekoj čistini pored vode, omladina igra i veseli se, a stariji u grupama razgovaraju o ljetini i opštim stvarima. Na ovim saborima najviše se prodaju med i proizvodi od meda, rakija i vino.Pred polazak, domaćini se čašćavaju voćem i pićem. Sabori su veoma dostojanstveni i jedna su od rijetkih prilika da se sastanu prijatelji i rođaci iz ponekad veoma udaljenih i raštrkanih sela, navodi etnolog Dragomir Antić.
Sličan običaj, kako navodi, ima i narod Pčinje, s tim to se za taj sabor skupe pare, pa se kupi vo ili dosta jagnjića. Onda se obrće ražanj i dobro mezeti.
Takovci priređuju sabore kojima svečano proslavljaju ovaj dan i čine razne stvari da dogodine ne bude oluje i grada.
Tako,na primjer, tri mladića u toku noći obilaze selo i zakopavaju pile kod porte govoreći:”Bije nas grad, što ne nosimo pile.” Ovdje se takođe vjeruje da treba strogo voditi računa da neko ne mrsi u petak pred Svetog Iliju. Ponekad muškarci izlaze pred kuću i pucaju iz puške u oblake Svetog Ilije,a valja zaklati i pijetla za ručak Iliji.
– Med koji se vadi na Ilindan služi kao lijek, pa majke njime namažu djecu po obrazima da budu zdrava. U južnoj Srbiji kažu da će istruliti svi orasi i lješnici ako grmi i pada kiša na ovaj dan. Slavi se kao krsna slava ali se ne kuva žito,jer se smatra da je Sveti Ilija i danas živ, navodi Antić.
(Volim Podgoricu)
