Ovdje pravoslavac gradi džamiju, a musliman crkvu: Nevjerovatna priča o dva sela i dvije države

Na međi dvije države, tako isprepletenoj da se do srpskih Sastavaka ili susjednog bosanskog sela Međurječje granica prelazi četiri puta, izmiješala su se imanja, vjere i nacionalnosti, ali je svakodnevica “ljudi na međama” lišena svake podjele jer zaista žive u slozi i zajednički prevazilaze teškoće.

Dok na ruševinama bivših života i ratova pletu vezivno tkivo sopstvenog opstanka, jedina granica koju ovdje priznaju je ona između ljudi i neljudi. Tako je, nedavno, zajednički obnovljena i džamija u Međurječju.
– Posebno mi je drago da su se ujedinili pravoslavci sa muslimanima, da su uradili ovo što su uradili, da se poznaju ljudi, a ne neljudi – kaže Elvedina Kadić nastanjena u Holandiji.
Hajro Gibanica iz Međurječja ističe da je bolje zajednički graditi.
– Teško je zamisliti da dođe Srbin da radi džamiju, a musliman da gradi crkvu. A desilo se! Znači, dokazuju da je bolje zajednički graditi, a ne pojedinačno – napominje Gibanica.
Vidoje Novaković iz Sastavaka kaže da su sa muslimanima i komšije i susjedi i prijatelji.
– Kad god nešto treba, jedan drugom smo tu za pomoć, a što se tiče izgradnje puta, džamije, evo i ja sam učestvovao jednim svojim dijelom, koliko sam mogao – objašnjava Novaković.

I dve susjedne opštine, kojima ova sela pripadaju, pribojska u Srbiji i ruđanska u Bosni i Hercegovini, nerijetko, zajednički rade i grade – od vodovoda, preko mosta, zdravstvene zaštite, do puteva.
– Ne postoji problem koji je došao, realan problem građana ruđanske i pribojske opštine, a da ne izađemo u susret i da ne nađemo način kako da im se pomogne – kaže predsjednik opštine Priboj Lazar Rvović.
Načelnik opštine Rudo iz Republike Srpske Rato Rajak ističe da se trebaju izvući korisne pouke iz nesrećne prošlosti.
– A siguran sam da većina ljudi želi u drugome da vidi samo čovjeka, bez obzira kom narodu, naciji i vjeri pripadao – napominje Rajak.
I ne čudi što upravo Hajro vozi popa kada krene po selu da sveti vodicu. Biblija i Kuran, jednako se poštuju i živi jednom nogom u svojoj, a drugom, u susjednoj državi.
– Moramo živjeti složno, jedinstveno i bratski, ko što živimo ovdej u mjesnoj zajednici Sastavci, odnosno ovaj dio Bošnjaka koji živi u ostrvu Međurečje, koji nema uopšte izlaza na teritoriju svoje države. Ovde nije suživot, nego život – objašnjava predsjednik MZ Sastavci Sveto Vilotić.
U tom životu, manje su vidljive sve granice i rampe, od svakodnevnih životnih izazova i prijatelja koji pomognu.

(RTS/GZS, J. Božović)