VJERNICI DANAS OBILJEŽAVAJU VELIKOG SVECA: Pri sahrani, kada je mitropolit htio da mu stavi u ruku oproštajnu gramatu, on je sam, kao živ, otvorio ruku…
Mošti svetog kneza otkrivene su 1381. godine i položene u sabornoj crkvi manastira.
Pravoslavna crkva i vjernici danas slave svetog Aleksandra Nevskog, odnosno prenos njegovih moštiju.
Sveti Aleksandar Nevski bio je sin kneza Jaroslava, a od malena bio je srcem okrenut k Bogu. Bio je pravdoljubiv, žalostivan,istinski pobožan, prezirao je sujetu svijeta. Od rane mladosti zavoleo je Hrista, uvijek bio željan svete mudrosti svetih Otaca, a najviše je volio da noći provodi u molitvi.
1236. godine postao je novogorodski knez, a pobjedio je Švede na reci Nevi i zato je prozvan Nevski. Silnim ga je činila vjera u Božju pomoć i vojnicima je prije bitku govorio: “Bog je ne u sili nego u pravdi“. Jednom prilikom javili su se svetitelji Boris i Gljeb jednom njegovom vojvodi i obećali svoju pomoć velikom knezu.
Nakon što je postao veliki Vladimirski knez, Aleksandar se mnogo trudio na podizanju i uređenju Ruske zemlje, koja je u to vrijeme patila od tatarskog nasilja. Nije bio samo zaštitnik i čuvar Pravoslavlja nego i neustrašivi ispovjednik svete pravoslavne vjere. U Zlatnoj Ordi tatarskoj nije htio da se pokloni idolima niti da prođe kroz oganj. Tom prilikom rekao kanu Batiju: “Tebi ću se pokloniti, jer te Bog počastvova carstvom, a tvari, idolima, neću se pokloniti. Hrišćanin sam, i ne klanjam se tvari; klanjam se Bogu, Jednome u Trojici slavljenome koji je stvorio nebo i zemlju; Njemu služim i Njega počitujem”.
Zbog njegove mudrosti, hrabrosti, tjelesne snage i krasote uvažavao ga i tatarski kan. Zidao je mnoge crkve i činio bezbrojna djela milostinje.
Dvadeset sedam godina knezovao je trošeći cijelo svoje biće u hristočežnjivim podvizima i trudovima. Najzad, osećajući da mu se približava odlazak iz ovoga svijeta, on je primio monaštvo i monaško ime Aleksije, pričestio se svetim Tajnama, i upokojio se blaženo 14. novembra 1263. godine, u svojoj 43. godini.
Sahranjen je u manastiru Roždestva Presvete Bogorodice, u Vladimiru. Pri sahrani, kada je mitropolit htio da mu stavi u ruku oproštajnu gramatu, on je sam, kao živ, otvorio ruku i uzeo gramatu.
Po naređenju cara Petra Velikog 1724. godine česne mošti svetoga kneza su prenete u Petrograd, u Aleksandro-Nevsku lavru, gdje počivaju i sada.
