Obilazeći svijet put ga doveo i u Crnu Goru

Hayato Orita, 25-godišnji mladić iz Japana, napustio je ugodni posao profesora i krenuo na put oko svijeta, a šta ga je impresioniralo, začudilo, gdje mu se najviše dopalo – priča za “Vijesti”.

Jedan mladić iz Japana je 2017. godine spakovao svoj dotadašnji život u veliki kofer i odložio ga. Umjesto tog kofera uzeo je ranac sa neophodnim stvarima i otišao… Napustio je posao profesora, napustio je ušuškani i sigurni život koji je imao, napustio je Japan i zaputio se u nepoznato, u svijet.

Hayato Orita radi ono što većina ljudi priželjkuje ili o čemu maštaju, bez obzira na godine. On putuje, obilazi svijet, čeka na auto-putu na nekoga da ga preveze, upoznaje i ljude i zemlje i kulture, živi u mjestima u koja se zaljubi, Orita živi pravu avanturu putovanja po svijetu i oko svijeta.

“Ja putujem oko svijeta i mislim da je to trenutno moje jedino zanimanje ili interesovanje. Počeo sam tako što sam krenuo iz Japana u Kanadu u aprilu 2017. godine i od tada sam posjetio 65 država. Nakon Kanade išao sam južno i posjetio skoro sve zemlje Sjeverne i Južne Amerike. Nakon toga, odletio sam iz Brazila u Portugal, a iz Portugala u Rusiju. Nakon toga sam posjetio jugoistočni dio Evrope i sada sam u Italiji. Sljedeće zemlje koje ću posjetiti su Francuska, Španija i Maroko. Putovaću Zapadnom Afrikom do Južnoafričke Republike i onda nazad istočnim dijelom Afrike do Egipta. Moja afrička ruta je u obliku slova U. Nakon toga ću da prođem Aziju, Okeaniju i onda se vraćam u Japan. Ukupno ću putovati oko dvije i po godine, a trenutno sam na putu godinu dana i pet mjeseci”, započinje Orita priču o svojim putešestvijama.

Ovaj 25-godišnjak za “Vijesti” kaže da su ga dva razloga podstakla na poduhvat: nikada ranije nije bio u Južnoj Americi, a onda je shvatio da mu nije dovoljno da upozna samo taj kontinent pa je svoju rutu proširio. Odrastao je u porodici koja voli putovanja i sa kojima je posjetio mnogo zemalja, pa je tako izrastao u znatiželjnu osobu koja želi da “vidi, čuje, osjeti svijet, da razgovara i da se igra”.

“Tokom studija sam često putovao, ali nikada nijesam posjetio Južnu Ameriku i zaista sam želio tamo da odem, ali sam morao da počnem da radim i nijesam imao dovoljno novca ni vremena. Uštedio sam novac, dao otkaz na poslu i krenuo na put. Volim svoj posao, ali putovanje volim više. Onda sam shvatio da mi nije dovoljno da posjetim samo Južnu Ameriku pa sam se odlučio na put oko svijeta. Želio sam to da uradim i to sam i uradio. Sve je novo za mene. Svaki dan je uzbudljiv, kao onaj osjećaj prije vožnje na rolerkosteru.

Takođe, koristio sam sajt ‘couch surfing’ i kao domaćin ugostio mnogo putnika. Sa njima sam razgovarao o putovanju, kulturama, hrani i to me inspirisalo da postanem jedan od njih. Izgledalo je kao da oni uživaju u svom životu”, kaže Orita.

On je prethodno radio kao profesor u školi, a često je svojim kolegama predlagao da zajedno pođu na “put oko svijeta”, međutim niko nije bio spreman na taj “rizik”. Ipak, Orita nije zapostavio svoj poziv, već koristi priliku da o tome što više nauči i istraži tokom putovanja.

“Posao je za svakoga, a hobi je za mene. Oboje čine život, ali treba naći balans. Za mene nije bilo rizično da dam otkaz i otputujem. Imam sertifikat za predavanje i mogu lako da se vratim poslu u obrazovanju ako to poželim. Idem često u posjetu predškolskim ustanovama ili osnovnim školama i intervjuišem učitelje i nastavnike da bih mogao da saznam više o načinu predavanja i o obrazovnom sistemu u svakoj državi. Pored toga sam i pisa, a takođe, često idem da gledam fudbalske utakmice. Mnogo volim fudbal”, ističe hrabri Japanac koji objavljuje zapise i fotografije sa svojih putovanja na blogu orihato.hatenadiary.jp na kom nekada ima i oko dvije hiljade pregleda iako na to ne obraća pažnju.

Tokom svog putovanja najduže je ostao u Meksiku, oko tri i po mjeseca, a ujedno to je jedna od država koja mu se (do sada) najviše i dopada.

“Najduže sam ostao u Meksiku, jer mi se mnogo dopalo i jer život tamo nije mnogo skup. Upoznao sam veliki broj dobrih ljudi, njihovu istoriju, predivnu prirodu i hranu. Oduševljen sam njihovim gostoprimstvom i onim što kažu da je njihova kuća i tvoja kuća (‘mi casa tu casa’). Generalno, sviđaju mi se ljudi iz Latinske Amerike. Lijeni su, ali to odgovara mom životnom stilu”, priča on.

“Vijesti” je zanimalo i šta ga je tokom putovanja posebno iznenadilo, a odgovora je više – od religije i jezika do marihuane.

“Mnogo ljudi širom svijeta konzumira marihuanu. Nikada to nijesam vidio u Japanu i mislio sam da je marihuana opasna, pa sam se veoma iznenadio kada sam vidio da nije tako i u svijetu. Takođe, mnogo je religioznih ljudi, dok Japanci obično ne vjeruju u boga. I jezik mi je veoma zanimljiv. Svaka istočnoazijska zemlja ima svoj jezik. Ljudi u Centralnoj i Južnoj Americi koriste španski i odlično se sporazumijevaju dok ga dijele. Bivše članice SSSR-a pričaju ruski jezik, a i ljudi u balkanskim državama se svi razumiju. Mnoge zemlje u Africi koristi francuski. Čini mi se da se ljudi svuda lakše razumiju nego u Aziji. I rano počinju da koriste engleski koji je danas kao univerzalni jezik”, kaže Orita priznajući da je ponekad bio i malo ljubomoran.

Ono što je primijetio jeste da se svuda u svijetu mnogo stvari vrti oko novca i da su ljudi njime okupirani.

“Ljudima nekako sve počne da se vrti oko novca i samo o tome misle. Mnogo ljudi me pita odakle mi pare za put, a često i prijateljstva ispaštaju ako se nema dovoljno novca… Novac doprinosi komfornom i ugodnom životu, ali mu ne daje smisao, češće ga čak i oduzme”, ističe Orita.

Tokom skoro godinu i po dana puta, Orita je upoznao ljude sa svih strana svijeta, sa nekima je u kontaktu, kao i sa prijateljima iz Japana. Svi oni, svojim iskustvima, učinili su njegov život ispunjenim, ističe on.

“Iskustvo pomaže da rastemo. Učenje je samo jedna od vještina doživljavanja stvari. Ličnost svakog pojedinca je veoma važna”, zaključio je on.

65 država je, do sada, postjetio Hayato Orita. I dok je ovaj tekst nastajao, možda se brojka povećala za još jednu ili dvije države.

Mnogo ljudi širom svijeta konzumira marihuanu. Nikada to nijesam vidio u Japanu i mislio sam da je marihuana opasna, pa sam se veoma iznenadio kada sam vidio da nije tako i u svijetu. Takođe, mnogo je religioznih ljudi, dok Japanci obično ne vjeruju u boga. I jezik mi je veoma zanimljiv. Svaka istočnoazijska zemlja ima svoj jezik. Ljudi u Centralnoj i Južnoj Americi koriste španski i odlično se sporazumijevaju dok ga dijele. Bivše članice SSSR-a pričaju ruski jezik, a i ljudi u balkanskim državama se svi razumiju. Mnoge zemlje u Africi koristi francuski. Čini mi se da se ljudi svuda lakše razumiju nego u Aziji. I rano počinju da koriste engleski koji je danas kao univerzalni jezik

Mediji u Japanu su zatvoreni, a medijske kuće povezane sa vladom

Na pitanje kakvo je stanje u medijima u Japanu i da li je u razgovorima tokom svog puta primijetio sličnosti, on ističe da su ljudi navikli na informacije kakve se plasiraju i da zbog toga ne pridaju mnogo pažnje istima.

“U medijima postoji mnogo preuveličavanja informacija. Iako te informacije nijesu lažne, takođe nijesu ni potpuno istinite, ali većina ljudi ne vodi računa o tome šta su činjenice. To je najveći problem.
Mediji u Japanu su posebno zatvoreni. Neke od velikih novinarskih kuća i televizijskih stanica su povezane sa vladom i, da bi ostali u dobrim odnosima, neće pisati objavljivati kritike na račun vlade. Ljudi u Japanu ne mogu razumjeti da im mediji pružaju samo ono što se dešava na površini. Na neki način, japansko novinarstvo kontroliše društvo. Sa druge strane, sistem društvenog umrežavanja, odnosno društvene mreže, danas se razvijaju prilično brzo. Svi mogu da budu novinari. Ljudi pišu svoja mišljenja, a uz to često i neistine. Zbog toliko raznih informacija, teško je otkriti koje su istinite”, kaže Hayato Orita.

Etnički identitet treba sačuvati kao spoj među ljudima, a ne kao granicu

Orita je prije desetak dana posjetio i Balkan, a tako i Crnu Goru. Nosi lijepe utiske iz svake države,a kaže i da je primijetio da su u društvima izražene i podjele…

“Primijetio sam da se ljudi na Balkanu identifikuju uglavnom kao Albanci ili Srbi. Postoje i vidne zaostavštine Otomanske vladavine, ali i izdvajanja u državama i nove, moderne podjele ljudi. Svaka država ima svoj etnički identitet i misao za šta mislim da je veoma bitno sačuvati je, ali to ne bi trebalo biti granica među ljudima, već konekcija”, kaže on.

Tokom boravka u Crnoj Gori posjetio je Podgoricu, Tuzi, Bar, Cetinje, Lipsku pećinu, Kolašin i Komove, a ostao je pet dana. Od hrane je u Crnoj Gori po prvi put probao “rolovanu palačinku”, a u obilaženju mu je često pomagao i drug, fudbaler “Koma” sa kojim je i trenirao. Opšti utisci sa Balkana su, kaže on, prijatni.

“Posebno me je iznenadilo jer je Albanija bila veoma laka kada je stopiranje na putu u pitanju, a i ljudi su prijatni i druželjubivi. Crna Gora je prelijepa. Takođe, oduševljen sam Nacionalnim parkom Plitvice u Hrvatskoj. Mislim da zaslužuje popularnost širom svijeta.

Zanimljivo mi je i što je u svakoj državi bilo mnogo turista, a vidio sam i dosta grupa iz Kine”, kazao je Orita “Vijestima”.

Vijesti