Eldina je prošla teške godine, sada njoj i njenom sinu treba naša pomoć - Volim Podgoricu

Eldina je prošla teške godine, sada njoj i njenom sinu treba naša pomoć

Mlada majka Eldina Sinančević  zamolila  je Banku hrane da informiše medije o njenoj situaciju kako bi dobri ljudi i društveno odgovorne kompanije bile informisane o problemima sa kojima se suočava ona i njen mali sin, sa nadom da će joj pomoći.

Ona je dijete koje je odraslo u Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj. Sada ima 23 godine i sina od godinu i pet mjeseci o kojem sama brine .

ŽIve od 105.50 € primanja mjesečno, što čini MOP i dječiji dodatak.

Obratila se za pomoć Centru za socijalni rad u Podgorici. Dobila je malu jednokratnu pomoć. Savjetovali su je da se obrati Sekretarijatu za socijalno vezano za smještaj.

“ Ja sam rekla da me je majka istjerala iz kuće i da nemam gdje. Došla sam da mi pomognete, da mi omogućite neki smeštaj jer sam na ulicu sa djetetom . “

Institucije nisu u mogućnosti da joj nađu smještaj.

Moli sve nas da joj pomognemo da nađe jednu toplu sobu za njih dvoje. Sada su kod drugarice, do 15. novembra kada moraju iseliti.

Sin David joj predstavlja sve na svijetu, njen smisao života.Boji se da joj ga ne uzmu institucije jer nema smještaj .

“Bez obzira koliko smještaj u domu bio dobar, nikada nije dovoljno dobar za dijete kao što je to odgajanje u porodičnoj zajednici, posebno ako govorimo o djeci ispod tri godine.“ – saglasili su se stručnjaci iz UNICEF- a”

Banka hrane je pisala molbu za pomoć Eldini Sinančević svim institucijama koje bi mogle pomoći:

Centru za socijalni rad Podgorica
Sekretrijatu za socijalno
Ministarstvu rada i socijalnog
Opštini Podgorica
Gradonačelniku
Ombdusmanu

Njeno pismo možete pročitati u nastavku:

“Ja sam Eldina Sinančević Ja sam dijete iz doma, moji roditelji su razvedeni. Ja i moj brat smo pripali ocu koji živi u Rožajama. Sve do moje 14 godine je bilo super dok se otac nije oženio i tu su počeli problemi.

Otac je poče da me maltretira fizicki i psihički. Pobjegla sam kod majke koja živi u Podgorici u porodičnoj kući sa bratom, njegovom porodicom i sestrom.
Nakon nekoliko dana majkin brat me vratio kod oca sa objašnjenjem da treba da završim školu.
Vratila sam se kod oca, opet je isto bilo matetiranje svaki dan.
Pobjegla sam opet u Podgoricu i prijavila ga u policiju.Ovaj put ne javeći se majki i njenom bratu da me ne bi opet vratio ocu .
U policiji sam ispričala što se dešava i oni su me smjestili u dom “Ljubović” u prihvatiliste, gde sam bila jedno mesec dana .
Otac je došao sa socijalnim radnikom iz Rožaja da me uzmu, počeo da plače i da me moli da se vratim kući. Obećao je da više neće da me tuče i da se loše ponaša.
Vratila sam se kući. Otac mi je rekao da ne bi došao za mene da mu nisu zaprijetili zatvorom .
Ovaj put je bio još gore za mene, bojala sam se da li ću preživjeti.
Pošla sam u Centar za socijalni rad da ga prijavim. Direktor je zvao oca i on je je došao. Otac je počeo je da viče na mene, htio je da me baci kroz prozor. Moj brat koji je bio prisutan je molio da to ne radi. Direktor nije reagovao .
Kada su otac i brat otišli molila sam direktora da mi pomogne. Nije bio zainteresovan. Ja sam istrčala is kancelarije uplakana i otišla na autobusku stanicu, zamolila vozača da me prebaci do Podgorice.
Opet sam prijavila oca i opet su me smjestili u dom “ Ljubović”.
Nakon dva mjeseca su me prebacili u dom u Bijeloj.
Majka nije imala uslova da me uzme kod sebe .

U domu sam bila do svoje 18. godine.
Nakon izlaska iz doma sam otišla kod majke da živim. Brzo su počeli problem i svadje. Kada je dobro sa bratom ili sestrom  ona bi mene iz kuće istjerala, ja bi se vratila i sve tako …
Ja sam radila privremeno u kafiće kao konobarica i živjela od toga.
Nako izlaska iz doma imala sam socijalno u iznosu od 120 eura.

2016. godine upoznala sam čovjeka kojim sam izlazila sve dok nisam saznala da sam trudna. Tada smo se razišli.
Kod majke sam bila sve do četvrtog mjeseca trudnoće. Tada me je istjerao majkin brat iz kuće.
Radila sam kao konobrica i sebi plaćala sobu do devetog mjeseca trudnoće.

Majka je dobila stan preko socijalnog i zvala me je kod nje da dođem sa djetetom. Bilo je dobro do maja meseca ove godine kada je je počelo sve da joj smeta. Počela je da baca stvari is kuće, da me udara. Nazivala me je svakojakim riječima. Par dana bude dobro pa sve opet po starom.

Prije dva mjeseca izbacila me is kuće sa djetetom.

Ja nemam mogučnosti da plaćam stan . Primam socijalnu pomoć i dječiji dodatak u iznosu od 100 eura.

Od tada idem od drugarice do drugarice. Kod ove drugarice kod koje sam sada mogu ostati do 15. novembra.

Školu nisam zavslila, ostale su mi dvije godine srednje škole da završim.

Nama je najpotrebniji smještaj, mom djetetu i meni.

Vjerujte mi da je svaka riječ tačna i jako bolna.

Molim vas pomozite mi ako možete ”

Eldini je potrebna garderoba za sina
( vel br 2 ) i obuca za sina ( br 23) , hrana i prvenstveno smještaj.
Željela bi da sina smjesti u vrtić i zarađuje za njega i sebe.
Njegov miran san i srećna budućnost je njena preokupacija.

Ona želi šansu za normalan život za sebe i sina

Kontakt majke Eldine Sinačević možete dobiti od Banke hrane Crne Gore na tel 069495680 , e mail bankahranepg@ gmail.com kao i u inboxu na fb stranici
https://www.facebook.com/banka.hrane/?ref=h ako možete i želite pomoći.

Žiro račun za pomoć , je na ime Eldine Sinančević kod CKB 510100399527802512

1 komentar

  1. The when I just read a weblog, I really hope who’s doesnt disappoint me around this place. I mean, I know it was my replacement for read, but I actually thought youd have something fascinating to mention. All I hear can be a few whining about something that you could fix when you werent too busy looking for attention.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com