Pismo mlade samohrane majke iz Podgorice koju je odbacila porodica: Samo želim šansu za normalan život - Volim Podgoricu

Pismo mlade samohrane majke iz Podgorice koju je odbacila porodica: Samo želim šansu za normalan život

23-godišnja Eldina je odrasla u Domu za nezbrinutu djecu u Bijeloj. Ima sina od godinu i pet mjeseci o kojem sama brine. Kako su naveli iz Banke hrane, žive od 105.50 €  primanja mjesečno što čini MOP i dječiji dodatak. Smještaj, kako su kazali iz te humanitarne fondacije, ima do 15. novembra.

Od Centra za socijalni rad u Podgorici dobila je malu jednokratnu pomoć.Institucije, kako se navodi, nisu u mogućnosti da joj nađu  smještaj.

Banka hrane je pisala molbu za pomoć Eldini Sinančević svim institucijama koje bi mogle pomoći Centru za socijalni rad Podgorica, Sekretrijatu za socijalno, Ministarstvu rada i socijalnog, Opštini Podgorica, Gradonačelniku, Ombdusmanu…

Njeno pismo, koje je redakciji dostavila Banka Hrane, možete pročitati u nastavku:

“Ja sam Eldina Sinančević. Ja sam  dijete iz doma, moji roditelji su razvedeni. Ja i moj brat smo pripali ocu  koji živi u Rožajama. Sve  do moje 14 godine je  bilo super dok  se otac nije oženio  i tu su počeli problemi. Otac je počeo da me maltretira fizički i psihički. Pobjegla  sam kod majke koja živi u Podgorici  u porodičnoj kući sa bratom, njegovom porodicom i sestrom. Nakon nekoliko dana majkin brat me vratio  kod oca sa objašnjenjem da treba da završim školu. Vratila sam se kod oca, opet je isto bilo, matetiranje svaki dan .

Pobjegla sam opet u Podgoricu  i prijavila ga u policiju. Ovaj put ne javeći se majki i njenom bratu da me ne bi opet vratio ocu. U policiji sam ispričala što se dešava i oni su me smjestili  u dom “Ljubović” u prihvatilište gdje sam bila jedno mjesec dana. Otac je došao sa socijalnim radnikom iz Rožaja  da me uzmu, počeo da plače i da me moli da se vratim kući. Obećao je  da više neće da me tuče i da se loše ponaša. Vratila sam se kući. Otac mi je rekao da ne bi došao za mene da  mu nisu zaprijetili zatvorom. Ovaj put je bio još gore za mene, bojala sam se da li ću preživjeti.
Pošla sam u Centar za  socijalni rad da ga prijavim. Direktor je zvao oca i on je  je došao.Otac je  počeo je da viče na mene, htio je da me baci kroz prozor. Moj brat  koji je bio prisutan je molio da to ne radi. Direktor nije reagovao. Kada su otac i brat otišli molila sam direktora da mi pomogne. Nije bio zainteresovan. Ja sam istrčala is kacelarije uplakana i otišla  na autobusku stanicu,  zamolila vozača da me prebaci do Podgorice. Opet sam prijavila oca i opet su me smjestili u dom “ Ljubović”. Nakon dva mjeseca su  me prebacili u dom u  Bijeloj. Majka nije imala  uslova da me uzme kod sebe.U domu  sam bila do svoje 18. godine. Nakon izlaska iz doma, sam otišla kod majke da živim.  Brzo su počeli problem i svađe. Kada je dobro  sa bratom ili sestrom, ona bi mene iz kuće istjerala, ja bi’ se vratila i sve tako …Ja sam radila privremeno u kafiće kao konobarica i živjela  od toga.
Nakon izlaska  iz doma imala  sam socijalno  u iznosu od 120 eura. 2016. godine upoznala sam čovjeka kojim sam izlazila  sve dok  nisam saznala da sam trudna.Tada smo se razišli . Kod majke  sam bila sve do četvrtog meseca trudnoće.Tada me je istjerao  majkin brat iz kuće.
Radila sam  kao konobarica i  sebi plaćala sobu do devetog mjeseca trudnoće.Majka je dobila stan preko socijalnog i zvala me je kod nje da dođem  sa djetetom. Bilo je dobro do maja meseca ove godine kada je je počelo sve da joj  smeta. Počela je da baca stvari is kuće, da me udara.  Nazivala me  je svakojakim riječima.Par dana bude dobro pa sve opet po starom. Prije dva mjeseca izbacila me is kuće sa djetetom.Ja nemam mogučnosti  da plaćam stan. Primam socijalnu pomoć  i dječiji  dodatak u iznosu od 100 eura.Od tada idem  od drugarice do drugarice. Kod ove drugarice  kod koje sam sada mogu ostati do 15. novembra. Školu nisam završila, ostale su mi dvije godine srednje škole da završim.
Nama je najpotrebniji smještaj, mom djetetu i meni.Vjerujte mi da je svaka riječ tačna i jako bolna.Molim vas  pomozite mi  ako možete.”, napisala je u pismu Eldina koja samo želi šansu za normalan život za sebe i sina.

Ukoliko želite i možete pomoći, kontakt majke Eldine Sinančević možete dobiti od Banke hrane Crne Gore na telefon 069495680, e.mail bankahranepg@ gmail.com kao i u inboxu na Facebook stranici 

Žiro račun za pomoć glasi na na ime  Eldine Sinančević kod CKB banke 510100399527802512.

1 komentar

  1. Strasno, ali i svakidasnja prica iz naseg zivota. Prije svega treba da se obrati svojoj porodici da joj pomognu jer ima tako puno porodica sa losim uslovima za zivot a koji nemaju bas nikog ko im moze pomoci. Za svoje greske prvo treba da sebe krivi a ne za svaki sboj problem moliti drugog za pomoc.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com