Prepodobnomučenik Galaktion i Epistima bili su iz grada Edese u Fenikiji, današnje područje Libana, Izraela i Sirije. Poticali su iz neznabožačkih porodica.

U vrijeme kada se Galaktion zamomčio, majka mu je umrla, a otac je mladiću izabrao ženu – djevicu Epistimu. Galaktion nikako nije želio ni brak ni svetovni život, pa je Epistimu posavjetovao da se krsti, a zatim istovremeno sa njim i zamonaši.

Povukli su se na planinu Puplion, Galaktion je otišao u muški, a Epistima u ženski manastir. Telesnu ljubav kod njih zamijenila je duhovna ljubav, jaka kao smrt. Galaktionova duhovna ljubav prema Epistimi bila je tolika da on nije želio da je vidi svetovnim očima, jer za duhovnu ljubav nije potrebno ni tijelo ni susret.

Oboje su bili poštovani i voljeni u svojim manastirima, i nisu vidjeli jedno drugo sve do pred smrt. Naime, nastupio je veliki progon hrišćana i njih dvoje bjehu uhvaćeni i izvedeni pred sud.

Galaktiona su išibali, dok je Epistima gorko plakala, zbog čega je i ona kažnjena šibanjem. Krvnici su im potom odsjekli sve udove i na kraju i glave. Monah iz Evtolijevog manastira uspeo je da prikupi njihove ostatke i časno ih sahrani 253. godine.

Ovo dvoje hrišćanskih mučenika danas se smatra zaštitnicima svih ljudi koji vole kakva god ta ljubav bila – bratska, sestrinska, prijateljska, tjelesna ili duhovna. Kao što je i njihov život posvjedočio, ljubav uvijek prevladava sve nedaće i, ako je jaka i čista, ništa je ne može ugasiti.

Stari kažu i da je na današnji dan moguće otkriti ko nam je srodna duša. Pred spavanje, kaže običaj, treba izgovoriti ovu molitvu i osoba koju sanjate vam je suđena!

“Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi vijenac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobjediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: Njihovim molitvama spasi duše naše.

Blic