PETAR BOŽOVIĆ ISKRENO O CRNOJ GORI I SRBIJI: Narod KUKA i KUKA, i onda opet ode i GLASA

Glumac Petar Božović nesrećan je zbog stanja u kojem se nalaze narodi Crna Gore i Srbije. Za sve krivi političke prilike. Cijeni da narod “samo kuka” ali da ne želi da nešto mijenja. Tužan je i zbog situacije na Kosovu, a nove prilike u zemlji njegovih predaka, Crnoj Gori, ne želi detaljnije da komentariše jer mu je, kako kaže, to odvratno.

“Čini mi se da je danas došlo vrijeme kad važi suprotno: kradi, laži, špijaj. Došlo je vrijeme da je to ne samo poželjno, nego je i cijenjeno. Kad za današnjeg čovjeka kažu “uspješan”, “snašao se”, “on zna” – budite sigurni da bi taj sa takvim atributima prije samo četrdesetak godina bio osuđen najmanje na petnaest godina zatvora. Danas je on primjer drugima”, cijeni glumac.

Upitan da prokomentariše dešavanja u Crnoj Gori, Božović je rekao da mu je “odvratno da o tome priča odavde”, misleći na Beograd.

“Ne znam. Stvarno ne znam. Osjetljive su vlasti svuda pa će mi reći pričaš tamo po Beogradu, laješ na nas i tako. Zato ja ono što mislim kažem kad dođem u Crnu Goru, na licu mjesta. Nema to veze sa običnim svijetom. Sve te nasilne intervencije spolja su jedna vrsta duhovne okupacije. Ona materijalna se svodi na pljačku, ali ova je pogibeljnija, ona ostavlja traga na generacije i pravi mržnju koja se teško briše. To je sve žalosno. Jedan pjesnik je rekao da je između Srbije i Crne Gore dlaka granica i da Tara i Morava među sobom nemaju nikakvih problema”, rekao je Božović.

Govoreći o tome da li je “umrla stara Crna Gora”, kako je rekao Matija Bećković, Božović je rekao: “Meni su umrli i majka i otac, ostale su mi Crna Gora i Srbija. Ako umru i njih dvije, opet ću biti siroče.”

Na pitanje na šta se žali i kome šta zamjera, Petar Božović je rekao da narod kuka i kuka, a onda ode i glasa.

“I sad da ga pitaš zbog čega kuka, on bi rekao: zbog toga što su plate male, što su mi smanjili penziju, što su me ponizili time što su mi dali 3.000, a uzeli stotine hiljada, pa što su mi poslali pismo zahvalnosti za to da mi vrijeđaju ono malo inteligencije i sačuvanog uma… Mislim, nemoj da još i pljuješ ako me gaziš. E, to ja zamjeram narodu – što neće da pogleda uzrok toga što doživljava i preživljava nego će lakše da vjeruje kako neko drugi to radi. Ne, radi mi moji. Šta ima drugi da me vole ili ne vole, odakle ta potreba i namještaljka. Evo ovaj naš mrčo stalno priča ko ga je i koliko puta primio, te bio je kod ovoga, bio kod onoga. A oni svi kažu: da, ali mi smo za to i mora to. Makron te još i ponizi sa onim sjedenjem kod Trijumfalne kapije. Da je ustao i napustio događaj, imao bi više glasova i poštovanja u srpskom narodu nego što će ga dobiti sa svim povećanjima i sendvičima koje daju jednim i drugim penzionerima. Ovaj narod odavno više nema ništa drugo osim dostojanstva, i to onog koje su mu ostavili preci”.

Govoreći o Kosovu, Božović je rekao da “onome ko je s Kosovom uz gusle odrastao, ko zbog Kosova nije smio da dira ptice i koji nije smio da gazi božur zbog Kosova, sve što se tamo događa jedan je ubod u srce.”

“Zapravo, više mi reaguje želudac, srce je figurativna stvar, mislim, zato Rusi stomak i zovu život. Ubija ta istorijska nemoć koja je očigledna jer znate da je stvar negdje riješena, ali na nju ne pristajete i ne treba, s jedne strane, nikad pristati. Imamo primjer Kineza koji su na Hong Kong čekali sto godina. S druge strane, sjetim se opet jednog stiha koji nisam volio: “Oj, Kosovo, grdno sudilište”.

(Blic)