Analize Ministarstva finansija pokazuju da radnike na minimalnu zaradu ili sličan iznos ne osiguravaju samo kompanije u krizi, niti se radi o zaposlenima sa najnižim koeficijentima i onih koji rade najjednostavnije poslove, već da ima onih koji imaju milionske prihode a zaposlene osiguravaju na iznose od 200 eura. Takvih primjera ima u ugostiteljstvu, trgovini, igrama na sreću, građevinarstvu,…

Prema ranijim podacima Poreske uprave čak 70 hiljada ili 40 odsto ukupnog broja zaposlenih je osigurana na zarade od 193 do 250 eura. Sumnja se da značajnom broju tih radnika poslodavac drugi dio zarade isplaćuje “na ruke” mimo zvaničnog računovodstva i time izbjegava plaćanje punih poreza i doprinosa. Država je tom praksom godišnje oštećenja za višemilionske iznose a radnici za koeficijent za budući iznos penzije.

Ministarstvo pokušava i da nađe model da buduće povlastice ne dobijaju poslodavci koji sada lažno prikazuju minimalne plate zaposlenima zakidajući državu, već oni koji se zaista nalaze u problemima i poremećajima tržišta i koji svojim radnicima ne mogu platiti veće iznose.