Upišimo se u knjigu milosrđa: Pomozimo petogodišnjem Vladanu iz Podgorice - Volim Podgoricu

Upišimo se u knjigu milosrđa: Pomozimo petogodišnjem Vladanu iz Podgorice

U periodu kada nas i samo velikoposno putovanje ka Vaskrsenju priziva na dobra dijela, porodica Vojinović iz Podgorice pokucala je na vrata našega srca, pružajući nam priliku da pokažemo svoje čovjekoljublje po kome će nas Bog poznati i suditi.

Ovih dana, poslije višegodišnje borbe, Vojinovići su se obratili dobrim ljudima za finansijsku pomoć u liječenju njihovog člana, petogodišnjeg Vladana koji boluje od cerebralne paralize, astme, heterotopije sive mase, poremećaja mješovitog govora…

Vladan je rođen prije vremena, u 37-oj nedjelji trudnoće, ali, kako ističe njegova majka Aleksandra Vojinović, iako je njegovo opšte stanje zahtijevalo smještanje u inkubator, iz tehničkih razloga, to nije pravovremeno urađeno. Cijanoza pluća i nedostatak kiseonika u mozgu ostavile su trajne posledice na Vladana, i njegovo bezbrižno djetinjstvo ispunile teškom i neizvjesnom borbom u kojoj je svaki korak pobjeda, svaki glas nagrada, a cilj se tek negdje u daljini nazire.

„Naša uporna, neizvjesna borba je počela prije 5 godina…Snagu sam crpijela iz riječi dr Danojle Dakić koja nam je prilikom otpusta iz bolnice kazala da su oni (ljekari) uradili sve što je bilo do njih a da je ostalo na nama. To mi je pomoglo da shvatim kojim putem treba da krenem i na tome sam joj zahvalna. Od tog dana činimo sve što je u našoj moći, a ostalo prepuštamo dragom Gospodu“, priča zabrinutim, ali energičnim glasom ova brižna majka.

Naglašava da su se kod Vladana, u njegovo razvoju, od početka vidjeli određeni problemi koje niko nije primjećivao, osim nje i dr Dragane Vučić iz Igala.

„Svi su bili mišljenja da to umišljamo i negirali dijagnozu dr Vučić, koja se na kraju potvrdila, a ja sam bila okarakterisana kao prezahtjevna majka“, sa uzdahom nastavlja svoju priču gospođa Aleksandra.

Zahvaljujući podršci i pomoći roditelja i brata, Aleksandra sa Vladanom, koji je tada imao godinu i osam mjeseci, odlazi u Beograd, na Institut za fonetiku govora.

Uzdrhtalih ruku pokazuje nalaze i govori da ih je sam Bog tamo poslao, jer da su došli poslije treće godine Vladanovog života, bilo bi kasno. I tako, iako su prognoze bile slabe, ova hrabra majka se uhvatila u koštac i sa bolešću i sa mnogobrojnim propustima koji su, kako tvrdi, pratili njenog sina od rođenja.

„Da bih mu pomogla, išla sam na razne edukacije, učila i još uvijek učim… Poslije Beograda, po preporuci ljekara, išli smo u Banju Koviljaču, Zagreb gdje su nam mnogo pomogli“, prisjeća se Aleksandra.

Vladanovo opšte stanje znatno je napredovalo. Počeo je da hoda i govori, ali ta duga i teška borba finansijski je iscrpila ovu porodicu skromnih primanja koja sa još dvoje maloljetne djece, živi kao podstanari.

„Za sve ovo vrijeme borili smo se podižući kredite, što mi, što moji roditelji, ali smo iscrpjeli sve mogućnosti“, ističe Aleksandra i naglašava da se obraćala za pomoć raznim ustanovama i kompanijama, da je bilo pomoći, na čemu je jako zahvalna, ali da to nije dovoljno.

Gospođa Vojinovićeva navodi da se uzalud obraćala Ministarstvu zdravlja kako bi Vladanu obezbijedili nastavak započetog liječenja, koje je dalo vidljive rezultate.

Doktori koji prate Vladanovo liječenje tvrde da je postignut veliki uspjeh s obzirom na njegovu dijagnozu, no Aleksandra ne želi da stane na tome. Kaže da nije bilo upornosti i požrtvovanosti ne bi bilo ni tog napretka, i da joj je to podstrek da treba da nastavi dalje.

„Od svega mi najteže pada saznanje da možemo da dođemo do cilja – da Vladana osposobimo za školu, a da za to nemamo dovoljno novčanih sredstava“, govori tihim glasom zabrinuta majka. Dodaje da im je za ovu godinu potrebno oko 5.000 eura da bi pokrili troškove liječenja u Zagrebu, Beogradu i Banji Koviljači, koje bi pomoglo u pripremi ovog petogodišnjaka kako bi, po preporuci ljekara, probao sa redovnim školovanjem.

„Ni sama više ne znam kako se borim, ali znam da moram. Ja, kao roditelj, moram da dam sve od sebe, da probam da svog sina pripremim za školu. To je borba za njegovo osposobljavanje za samostalan život“, nastavlja svoju priču Vojinovićeva uz objašnjenje da ne može vratiti vrijeme, niti hoće da ga troši goneći se sa onima koji su doveli njenog sina u stanje djeteta sa posebnim potrebama.

Kako Vladan mora svakodnevno da vježba i ima odgovarujući tretman, za koji se jednim djelom naša sestra Aleksandra već osposobila, porodica je jednu prostoriju od 20 kvadrata počela da oprema neophodnim spravama i prilagođava njegovim potrebama.

„Nije lako, ali se ipak nadam. Kao roditelj molim sve da stave ruku na svoje srce i koliko su u mogućnosti da nam pomognu“, završava svoj apel za pomoć požrtvovana majka, Aleksandra Vojinović, koja svoj krst nosi hrabro i čini sve što je u njenoj moći, a nama prepušta da je i mi u tome slijedimo i pomognemo koliko možemo.

Sveti Jovan Bogoslov nas uči da ni jedno drugo služenje nije toliko ugodno Bogu kao milosrđe i da nas pravedni Darodavac, ni za šta drugo neće toliko nagraditi kao za ispoljeno čovekoljubije: „Dužni smo, kao ljudi, da činimo dobro svakome, u bilo kakvoj nevolji da se nalazi. Svi oni jednako imaju pravo na naše sažaljenje i milost našu, te zbog toga i pogleduju u naše ruke, kao što i mi upiremo svoj pogled u ruke Božije kada nešto molimo.“

I zato, draga braćo i sestre, po riječima Hristovim Kad učiniste jednome od ove Moje najmanje braće, Meni učiniste, pomozimo! Svako prema svojim mogućnostima, upišimo se u knjigu milosrđa i zablagodarimo Gospodu na tome što nam je u ove dane dao priliku za to.

Pomoć možete uplatiti na žiro račun:

Aleksandra Vojinović

Societe Generale Montenegro

550-0120100053859-41

(Mitropolija.com)

2 komentara

  1. Oh my goodness! an incredible article dude. Thank you Nevertheless I’m experiencing subject with ur rss . Don know why Unable to subscribe to it. Is there anyone getting an identical rss downside? Anybody who knows kindly respond. Thnkx

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com