RIJEČI DOBRICE ERIĆA KOJE ĆEMO PAMTITI “Samo kada govorim djeci i za djecu, govorim drukčije, sa vjerom da će oni UČINITI NEŠTO DOBRO I VELIKO”
Samo kad pišem i govorim djeci i za djecu, trudim se da to bude drukčije, govorim ih s nadom i vjerom da će oni učiniti nešto dobro i veliko”, govorio je Dobrica Erić, književnik koji je posle teške bolesti preminuo danas u 83. godini.
mnogo sam se nevičan u svoj san uzdao,
koga nikad niko nije zauzdao…” riječi su jedne njegove pjesme.
Prvu zbirku pesama “Svet u suncokretu” objavio 1959. a potom čak više od stotinu knjiga poezije, proze, antologija, slikovnica…
Hroničari bilježe da su mu djela prodata u tiražu od milion primeraka, kao i da je prevođen na mnoge strane jezike, te da su mu pjesme uvrštene u čitanke, antologije, školske lektire.
Za mnoge su kompozitori napisali muziku, bivale su ekranizovane u raznim emisijama…
– Ne zapisujem stihove, sve pamtim. To nije lako, ali je dobro, jer sam odvojen od olovke i hartije i sve se događa u glavi. Tako mogu da biram najljepše misli, riječi, slike, rime i metafore i da ih prebiram u mislima dok ne izaberem najbolje. (…) Zapisujem ih kasnije, ali taj dio posla oko pjesama ne volim i često ga odlažem. Tako isto smišljam i prozu, priče, bajke i romane, koje na kraju isto znam da ispričam u cjelini, ali to ipak brzo zapisujem i zaboravljam.
O svom obrazovanju je kazao seledeće:
– Narodni govor i razgovor iz mog kraja jeste i moje najveće školovanje. Ja sam učio malo škole i mnogo zanata, ali sam svakodnevno slušao šta ljudi govore, mnogo čitao knjige i osluškivao prirodu i tako završio veliki “narodni univerzitet” u mom selu Donja Crnuća u Gornjoj Gruži.
Ja sam uvijek išao pomalo u raskoraku sa stvarnošću, a pogotovu danas. I pjesme su sada u novom vijeku, kao i ljepota umjetnosti uopšte, u raskoraku sa zdravim razumom i u dosluhu sa nevremenom, pa se sve češće pitam da li se vrijedi još boriti lijepim riječima i mislima za mjesto pod nemilosrdnim suncem, koje nas takođe ne gleda i ne miluje onako često i nježno kao u djetinjstvu. Sad su u modi neke tuđe riječi i sunca, čiji smisao, ili prije besmisao, ja ne razumijem i ne prihvatam, čak i po cijenu potpune izopštenosti i samoće koja je preuranjena čak i za moje godine.
Književni znalci ističu da je razdraganost jedno od ključnih obilježja njegovog pera.
– Ne govorim više svoje pjesme sa nekadašnjom radošću, već sve češće sa tugom i beznađem. Nekada sam i pisao samo takve pjesme, koje su se mogle govoriti sa razdraganošću, a sada, već poodavno, pišem sve tužnije pjesme koje se jedino i mogu govoriti sa sjetom i tugom. Samo kad pišem i govorim djeci i za djecu, trudim se da to bude drukčije, govorim ih s nadom i vjerom da će oni učiniti nešto dobro i veliko – rekao je Erić 2015. godine.
Njegov opus snažno je obilježen i stripom. U 1960-im bio jedan od najvažnijih stripskih scenarista gornjomilanovačkog izdavača Dečje novine. Debitovao je u časopisu Dečje novine, ali je glavna djela ostvario u ediciji istorijskih stripova Nikad robom, gdje se izdvaja serijal Blažo i Jelica.
Među njegova najpoznatija dela ubrajaju se “Vašar u topoli”, “Čardak između četiri jabuke”, “Razapeta zemlja”, “Vilina dolina”
Dobitnik je niza nagrada među kojima su ” Goranov vijenac”, “Mlado pokolenje”, “Orden zasluga za narod”, “Nagrada Zmajevih dečjih igara”, “Nagrada Milan Rakić”, ” Zmajeva nagrada”, “Neven”, “Zlatni ključ Smedereva…
Bblic
