ČAK ŠEST CRNOGORSKIH PILOTA LETI U KAZAHSTANU: Damir je jedan od njih, i ovo je njegova priča (FOTO) - Volim Podgoricu

ČAK ŠEST CRNOGORSKIH PILOTA LETI U KAZAHSTANU: Damir je jedan od njih, i ovo je njegova priča (FOTO)

Daleki i egzotični Kazahstan je zemlja o kojoj prosječni Crnogorac veoma malo zna, ali, u toj zemlji ima naših ljudi koji su, kako sami kažu, pronašli mnogo toga zbog čega vrijedi otići.

U Kazahstanu trenutno leti čak šest crnogorskih pilota, a jedan od njih je Podgoričanin Damir Maršić.

Naši ljudi obično sebi krče put u Ameriku ili Zapadnu Evropu, otkuda ti u Kazahstanu?

Nakon tri godine provedene u našoj nacionalnoj aviokompaniji Montenegro Airlines, uz mnogo, meni  dragocjenog iskustva koje sam stekao leteći u gradove širom Evrope, poželio sam neka nova iskustva, neke nove gradove i aerodrome, smatrajuci da je to najbolji način usavršavanja sebe, kako profesionalno tako i privatno.
Svoju želju podijelio sam sa kolegom Stefanom Koprivicom, koji je imao iste afinitete, koji su po mom mišljenju, potpuno očekivani od ljudi naše profesije, što dokazuje veliki broj naših kolega iz Crne Gore, koji već odavno rade u aviokompanijama širom svijeta.
Upustili smo se u “potragu” za kompanijom koja ispunjava ono čemu težimo i ubrzo je pronašli baš ovdje u Kazakhstanu.

Kako je porodica reagovala kada si odlučio da odeš u tako daleku zemlju?

Iskreno, nije bilo nikakve posebne reakcije. Porodica me oduvijek podržavala u svemu, počevsi od trenutka kada sam 2010.godine započeo školovanje u pilotskoj školi DI Air kod Dragana Ivančevića – Šora, pa evo i sada. Siguran sam da će tako biti i u budućnosti ako nekada opet odlučim da promijenim zemlju ili kompaniju. Svjesni su moga poziva i svega što ide uz njega, pa su i očekivali da ce nekada doći trenutak kada cu poželjeti da promijenim sredinu i kompaniju. Tako, da za njih ovo nije bilo preveliko iznenadjenje.
A po mom mišljenju, u današnje vrijeme, daljina je postala veoma relativan pojam, bas zbog aviosaobraćaja. Danas kada imate toliko aviokompanija, smatram da nema dalekog i nedostižnog mjesta na planeti.

Da li radiš u privatnoj ili nacionalnoj I na kojim tipovima aviona letiš?

Radim u nacionalnoj aviokompaniji koja se zove Air Astana. Prestižna internacionalna aviokompanija, koja je, izmedju ostalih nagrada, već sedmu godinu za redom proglašena za najbolju aviokompaniju u Centralnoj Aziji i Indiji. Po mom mišljenju, najbolji dokaz da se radi o više nego dobroj i organizovanoj kompaniji koja ima veliku tendenciju rasta i napretka, a koja ispunjava sva očekivanja, jeste veliki broj zaposlenih iz cijeloga svijeta, koji ovdje rade već godinama, a koji i dalje nastavljaju da dolaze. Kako pilota i avio inžinjera, tako i zaposlenih u drugim sektorima.
Air Astana ima 4 tipa aviona. Boeing-e 757 i 767, Airbus 320/321 i Embraer 190. Ja letim na Embraeru 190, koji sam letio i u prethodnoj kompaniji. A uskoro ću imati i to zadovoljstvo da letim na novom Embraeru – E2, čemu se iskreno radujem.

Da li si savladao jezik, ili komuniciraš na engleskom?

. U Kazakhstanu, službeni jezici su kazaški (kazahski) i ruski jezik, dok u kompaniji je to engleski jezik. Tako da sva komunikaciju na poslu se vrši na engleskom jeziku. Što se tiče svakodnevnog života, za sada uglavnom komuniciram na engleskom jeziku, ali se trudim da naučim i ruski, pa nerijetko koristim i tih par riječi koje znam.

Letiš li na unutrašnjim ili međunarodnim letovima?

Letim unutrašnje i medjunarodne letove naravno. Embraer se klasifikuje kao avion srednjeg doleta, pa su nam takvi i letovi – obicno do 4 sata u jednom pravcu. Pored kompletnog unutrašnjeg saobraćaja, medjunarodni saobraćaj najčesće letim u gradove okolnih zemalja. To su – Tajikistan, Uzbekistan, Kirgistan, Azerbejdžan, Gruzija, Rusija, Ukrajina, Kina, Indija.

Na koje si egzotične destinacije išao?


 Od egzotičnih destinacija za koje me pitaš i na koje vjerovatno svako prvo pomisli, Air Astana leti za Peking, Kuala Lumpur, Bangkok, Seul itd, a ti letovi su rezervisani za “velike momke”, Boeing-e 757 i 767. Iskreno, za mene su, gledano sa profesionalne strane, sve destinacije na kojima trenutno letim, egzotične. Ne postoji puno zemalja u svijetu sa ovakvim zimskim uslovima, a pri tome mnogo letova se odvija i u visokim planinskim predjelima. Sve to zajedno, čini letenje u Kazakhstanu i oklonim zemljama, veoma zahtjevnim, a samim tim i egzotičnim. Siguran sam i da ne poznaješ puno ljudi koji su bili u Dušanbeu (Tajikistan), Urumciju (Kina), Biškeku (Kirgistan), Taškentu (Uzbekistan), itd.

O Kazahstanu prosječni Crnogorac malo zna, kakva je to zemlja?

. Prvo sto mi pada na pamet kao odgovor na to pitanje jeste – ogromna! Da biste preletjeli sa jednog kraja drzave na drugi, treba vam oko 4i po sata! Poredjenja radi, letovi Podgorica – Moskva i Podgorica – London, traju oko 2sata i 45minuta. Mislim da to jasno govori o veličini Kazakhstana.

Za sebe smatram da jos uvijek spadam medju pomenute “prosječne crnogorce” koji ne znaju previše o Kazakhstanu. Naravno da o drzavi učim svakim danom sve više i moje vidjenje za sada je da se radi o ogromnoj, veoma bogatoj zemlji, punoj potencijala u svakom smislu.

 

U kom gradu živiš i kakav je u odnosu na Podgoricu?

Prva tri mjeseca sam proveo u Almatiju, staroj prijestonici Kazakhstana i njenom najvećem gradu. Almati je predivan grad u podnožju planinskog vijenca, sa oko 2 miliona stanovnika, koji vam pruza mnoštvo mjesta za uživanje. Bilo da volite da skijate niz padine čuvenog planinskog vrha Šimbulak, da se klizate na Medeu, najvećem klizalištu na svijetu, uživate u pogledu na Almati sa vidikovca Koktobe, šetate kroz Almatski park nakon obilska gradskog zoološkog vrta, ili želite odlican noćni provod, Almati ce ispuniti sva vaša očekivanja.

Nakon toga sam se preselio u Astanu (koja je u medjuvremenu promijenila ime u Nur-Sultan), koja će i biti moja matična baza. O Astani ne bih puno trošio riječi. Njihov glavni grad, relativno mlad, a zaista moderan, futuristički, drugi po veličini u Kazahstanu sa nešto malo više od milion stanovnika, koji je bio domaćin Expa 2017.godine i koji se još uvijek uveliko širi i gradi.

Što se tiče poredjenja sa našim glavnim gradom, lično mi je veoma teško uporediti ijedan grad sa Podgoricom. U njoj sam rodjen i odrastao sam na njenim ulicama, tako da će za mene uvijek imati poseban značaj i uvijek će biti najljepši grad.

 

Da li si upoznao narod, opiši ih ukratko?

Prvih dana u kompaniji smo, izmedju ostalih obuka, imali i kratko upoznavanje sa njihovom kulturom i istorijom. Nakon toga, kroz svakodnevni život i uobičajne dnevne obaveze sam vrlo brzo upoznao njihov narod, o kojem zaista imam samo riječi hvale. Kazaci, koji su u prošlosti bili nomadski narod, su veoma srdačni. Oni i pored jezičkih barijera, su uvijek spremni da vam izadju u susret i pomognu. Veoma vole da iskažu postovanje ka vama i često rukovanje je jedan od najčesćih načina. Bilo da ste na poslu, u taxiju ili prodavnici, svako će vam srdačno pružiti ruku i time učiniti da se osjećate dobrodošlim u ovoj zemlji.

Kako ti se dopada njihova nacionalna kuhinja?

Hrana ovdje je zaista fenomenalna, imate ogroman izbor restorana i kuhinja iz cijelog svijeta. Njihova kuhinja ima dosta sličnosti našoj kuhinji. Mantije i pilav su samo neka od jela koja su nama veoma dobro poznata. Ono sto bih posebno izdvojio u njihovoj kuhinji jeste konjsko meso vrhunskog kvaliteta, od kog se najčesće i prave njihovi specijaliteti.

S’ obzirom da se radi o dijelom Azijskoj zemlji, čajevi su ti koji dominiraju kada je riječ o pićima. Veliki sam ljubitelj čajeva i zaista imam priliku da uživam u jedinstvenim i raznolikim ukusima, posebno kada je riječ o crnom i zelenom čaju.

 

Da li si stekao prijatelje u toj državi?

Upoznao sam naravno mnogo kolega, kako iz inostranstva tako i odavde. Medjutim, pored Stefana i mene, ovdje još od ranije rade 4 pilota iz Crne Gore, koji su nam mnogo pomogli na samom početku i sa kojima se često okupljamo radi druženja.

Za kraj nam otkri tajnu – zašto piloti kažu da se sigurnije osjećaju u avionu nego u kolima, vozu, na brodu?

Pa mislim da se svako osjeća najsigurnije u svojoj kući, a naši avioni za nas su upravo to. Često vise vremena provedimo u vazduhu, odnosno cockpitu, nego li na zemlji. Vjerujemo našim avionima i prilazimo im sa poštovanjem i čuvamo ih, da bi i oni sačuvali nas. U 90% avionskih nesreća, krivac je ljudski faktor, što dovoljno govori o pouzdanosti same mašine. Taj podatak i jeste razlog zašto je naša obuka veoma temeljna i zbog čega svakih pola godine obnavljamo naše znanje i umijeće rukovanja avionom u abnormalnim situacijama. Zato statistički podaci i pokazuju da je avio saobraćaj, daleko najbjezbjedniji vid saobraćaja.

Samim tim, ne postoji razlog da se iko osjeća nesigurno u avionu, ponajmanje ljudi odgovorni za njega – piloti.

Intervju vodio Marko Komlenac

1 komentar

  1. Damir je crnogorski državljanin ne i nacionalni Crnogorac. Molim vas napravite već jednom razliku između državljanstva i nacije. U ovom slučaju to i nije najbitnije za priču ali ubuduće morate obratiti pažnju na to.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com