SLUČAJNO ILI NE?! Bratanić Sveta Marovića dobio tender za 0,1 bod!

 

Sofija Petrović, zakupac plaže Frida oglasila se povodom, kako tvrdi, sumnjivih radnji, koje upućuju na nelegalno postupanje preduzeća  JP “Morsko dobro”  i ponudjača “Leona i Aleksa” d.o.o. na čijem je čelu Zlatko Marović, inače sestrić izvršnog direktora JP “Morsko dobro” Predraga Jelušića ali i bratanić odbjeglog šefa budvanske kriminalne grupe Svetozara Marovića.

Saopštenje Sofije Petrović prenosimo integralno.

Kao zakupac plaže “Frida” (lokacija pod rednim brojem 4, Bečići) u prethodne dvije godine i učesnik na ovogodišnjem tenderu JP “Morsko dobro” želim da ukažem na nekoliko sumnjivih radnji koje upućuju na nelegalno postupanje ovog preduzeća  i ponudjača “Leona i Aleksa” d.o.o. na čijem je čelu Zlatko Marović, inače sestrić izvršnog direktora JP “Morsko dobro” Predraga Jelušića ali i bratanić odbjeglog šefa budvanske kriminalne grupe Svetozara Marovića. Naime, u prethodne dvije godine  suprug i ja smo u ovu plažu, koju smo zakupili pod ni malo povoljnim uslovima, uložili značajna sredstva nadajući se da ćemo ista povratiti kada ove godine kao ponuđač sa velikom prednošću u bodovima (koje smo prikupili tokom dvije godine poslovanja) “Morskom dobru” ponudimo cifru koja će drugima, bez bodova, logično, biti ekonmski neisplativa. No, u okviru ovog tendera lokacije se daju na korišćenje u narednih pet godina te Zlatku Maroviću i povezanim licima ekonomska neisplativost i potpuno odsustvo računice u ovom slučaju nisu predstavljali problem, jer, su, kako sumnjam i imam određena saznanja, u igri viši ciljevi i biznis planovi koji opravdavaju ovaj, na izgled, neisplativ posao.

Naime, vrijednost naše ponude sa prikupljenim bodovima iznosila je 45.395 eura dok je ponuda prvorangiranog Zlatka Marovića bila za 126 visočija, odnosno za 0,1 bod. Svi oni koji učestvuju na ovakvim i sličnim tenderima znaju da je izgubiti sa ovako malom razlikom na visoku ponudu kao što je ova, ekstremna slučajnost, a i sami zaposleni u “Morskom dobru” su mi potvrdili da ovakav slučaj nisu imali. Takođe, svi zakupci plaža, ali i svaki prosječni ekonomista, takođe znaju koliko je zakup pod ovim uslovima (čist novac, bez bodova) neisplativ, te da, kada se ovaj iznos uveća za troškove priključaka, vode, struje, komunalija, objekta koji treba sagraditi i kompletnog mobilijara, dobijamo cifru od skoro 100 000 eura. Pod pretpostavkom da vam ni jednog dana ne padne kiša te da su vam sve ležaljke ispunjene do poslednje, ovaj iznos ne možete povratiti za dvije godine.

Zbog svega navedenog, kao i zbog familijarnih veza Marovića i Jelušića osnovano sumnjamo da je prije svega NN lice iz Lovćen banke otkrilo Maroviću iznos naše garancije kako bi u odnosu na isti on formirao iznos njegove u Nlb banci nakon čega su se nazakonite radnje nastavile u prostorijama “Morskog dobra” na sam dan otvaranja ponuda, na način što je Marovićeva dokumentacija predata sa upražnjenim prostorom za dopis iznosa ponude. Kada je otvorena moja ponuda u iznosu od 45.395 (ovaj iznos se dobije kada se na 28.888eura  dodaju bodovi prednosti o kojima sam pisala na početku), na Marovićevu je dopisano 126 eura i time mu omogućena prednost.

Naglašavam, da prethodno nije saznao za moju garanciju u Lovćen banci i njegovu formirao u NLB-u tako da bude visočija (tendersko je pravilo da ponuda ne smije biti visočija od iznosa bankarske garancije) ova “mala” pomoć u “Morskom dobru” vjerovatno bi bila uzaludna. Vrlo je indikativno i to što je u vrijeme predaje ponuda Zlatko Marović boravio u prostorijama Morskog dobra ali ne kao lice koje je došlo da preda dokumentaciju jer je to učinila izvjesna Željka Ivanković kao njegov punomoćnik.

Još je indikativnije što se kao punomoćnik pojavljuje baš ta Željka Ivanković , javnosti poznata kao izvršni direktor MK grupe  i predstavnik investitora zgrade-objekta, sporne petospratnice koja se nalazi odmah preko puta Splendida, odnosno plaže, u naselju Ivanovići. Postavlja se pitanje ko pravi  vlasnik MK grupe, zašto je MK grupa prvo otkupila tendersku dokumentaciju za “Fridu” pa samo sat vremena prije predaje iste odustala a Ivanković se naprasno pridružila Maroviću, čiji novac je položen na ime garancije u NLB banci, da li riječ o “pranju novca” nekada prve budvanske familije, ko su ti tajanstveni investitiori zgrade za koju sumnjamo da će uskoro biti registrovana kao hotel te je logično da će plaža Frida sledeće dvije godine biti preimenovana u hotelsku, razumije se, pod, unaprijed dogovorenim, povoljnijim uslovima. Takođe, vrlo je sumnjivo i što Zlatko Marović uporno pokušava da se distancira od cijele priče tvrdeći da on lično nema veze sa plažom te da  je za potrebe zakupa  svom kumu i nekoj drugarici “samo pozajmio” firmu čiji je do nedavno bio stopostotni vlasnik i izvršni direktor. Zašto mu je do te mjere stalo da dokaže da ovo “nije njegov posao” da je čak 10. aprila ove godine, tek pošto je bilo izvjesno da je prvorangrani, izvršio izmjenu u  CRPS-u i naprasno dodao kao suvlasnike sada već pominjanu Željku Ivanković i Dragana Baćovića, svog kuma. Zatražiću da na ova i sva druga pitanja vezana za dešavanja u Lovćen banci kao i u prostorijama “Morskog dobra”  odgovore inspektori Osnovnog tužilaštva u Kotoru kojima će ovih dana na adresu stići krivična prijava protiv počinilaca koji su zloupotrebom službenog položaja omogućili drugom pribavljanje protivpravne imovinske koristi.

Na kraju, vrlo je interesantno da moju familiju Popović i familiju Marović veže staro kumstvo te da je moj pokojni djed Jovo Filipov Popović iz Grblja vjenčao njegovog djeda tj. oca Svetozara i Dragana Marovića. Međutim, iako je bio upoznat sa tim kao i sa činjenicom da sam baš ja zakupac plaže te da je mom suprugu, meni i našoj djeci nastavak biznisa značio vraćanje dugova i nakon mukotrpnog posla i zalaganja konačno izlaženje na “zelenu granu”, njemu nije smetalo da istu nezakonito otme. Navika je, izgleda, čudo. I da, možda bi moji preci o ovome ćutali, radi kumstva, obraza i ostalih crnogorskih “svetinja” ali ja neću i ne želim. Ne želim jer mislim da je otimačine od strane familije Marović bilo dosta, i previše. Ne želim jer znam koliko je budvanskih porodica zbog njih ostalo bez imovine i mogućnosti da dokažu nepravdu. Ne želim jer hoću svojoj djeci da budem primjer kako se treba boriti za pošteno stečeno a oteto.