ILIJA SE, NAKON SMRTI DJEVOJKE POVUKAO U SAMOĆU: Sada je ponovo nestao, a nevjerovatna životna priča obišla je Balkan (FOTO)

Nakon smrti djevojke Katarine, Ilija Đorđević (56) je u septembru 2012. godine napustio dobro plaćeni posao informatičara u Skoplju i otišao da živi iznad sela Brodec, na padinama Skopske Crne Gore. Visoko u planini društo su mu pravile njegove brojne domaće životinje ali je Ilija ponovo iznenada nestao prije nekoliko mjeseci. Stanje u kom se imanje nalazilo, čitavu situaciju učinilo je još misterioznijom.

Naime, on je sa više stotina kokošaka, stotinjak koza i jarića, magare i mazga, psi i mačke živio, kada se prije sedam godina iz grada povukao na selo. Uz njih je, pričao je, pronašao novi smisao života i postojanja.

U početku je živio kao vuk samotnjak, a da bi preživio, počeo je da prodaje jaja i kozji sir koji je sam pravio.

Polako je počeo da se druži i sa ljudima. Prvo sa komšijama, kojima je nesebično pomagao, a potom su ga sve češće posjećivali i ljudi iz grada. Neki su iz Skoplja dolazili da bi od njega kupili domaća jaja ili koziji sir, a drugi samo da bi vidjeli njegovu neobičnu kuću u obliku pečurke izgrađenu od betona.

Ilija se vremenom ponovo zaljubio u sedam godina mlađu Dani, socijalnu radnicu iz Skoplja. Njihova ljubav je prije dvije godine bila krinusana brakom.

Ali… Na imanju nema više Ilije Đorđevića. Jednostavno je sve napustio i – bez traga iznenada nestao. Ugasio je i svoj Fejsbuk profil, a više nije dostupan ni na njegov mobilni telefon.

Niko, pa ni njegove komšije, ne znaju gdje je otišao i šta se sa njim desilo. A desilo se, izgleda nešto strašno.

Prošle godine, uoči zime, kako svjedoči skopski portal Dosie, dvorište Ilijine kuće na padinama Skopske Crne Gore bilo je prepuno uginulih domaćih životinja, odakle se širio nepodnošljiv smrad. Ostalo je nepoznato da li ih je i ko pobio ili su same uginule. Niko ne vjeruje da bi ih Ilija, koji ih je toliko volio i brinuo se o njima, tek tako napustio. Na to je mogla da ga natjera samo neka velika muka.

Reporteri skopskog portala Dosie ovih dana su ponovo bili iznad sela Brodec.

Uginulih domaćih životinja više nije bilo. Dvorište je potpuno očišćeno, visoka trava pokošena, a korov počupan. Renovira se i unutrašnjost kuće, a ko to radi, takođe je ostalo nepoznato.

Dosie je preko svog portala i društvenih mreža uputio poziv da im se jave svi koji nešto znaju o Iliji, ali odgovora nema.

Ilija kao da je propao u zemlju, a sa njim i priča o tragičnoj ljubavi, miru i smislu života koji je nakon smrti voljene našao na planini, iznad sela Brodec.

OD UGODNOG ŽIVOTA DO TUGE ZA IZGUBLJENOM LJUBAVLJU

Ilija Đorđević, rođeni Skopljanac, čiji korijeni su iz Srbije, radio je u kompjuterskoj firmi, a primanja od 1.500 evra mjesečno su bila više nego dobra da bi imao udoban i srećan život.

Odjednom, u septembru 2012. godine cio svijet mu se srušio. Saznanje da mu je djevojka Katarina teško oboljela izbacilo ga je iz kolosijeka.

– Bez razmišljanja sam dao otkaz. Želeo sam da do poslednjeg trenutka budem uz nju, da je njegujem i milujem. Nisam mogao da je ostavim paralisanu i teško bolesnu bez njege. Nisam mogao zamisliti da ona sama leži, a ja kao idem na posao, a stalno mislim na nju. Njena smrt me je potpuno promijenila, a dalje postojanje izgubilo svaki smisao. Poslije smrti Katarine srušio sam sve mostove sa gradom. Nije mi bilo ni do do čega, ni do posla, ni do života. Pokušao sam da se saberem i onda sam odlučio da zauvijek napustim grad i duševni mir potražim ovdje u Brodecu, na padinama Skopske Crne Gore, prisjećao se tih, za njega teških i sumornih dana Ilija Đorđević.

Kad se preselio na planinu razmišljao je šta će i kako će dalje, od čega će živjeti, kako će plaćati račune. Imao je dva izbora: da se vrati profesiji i nastavi da radi iz sela, ili da se potpuno posveti selu i životu u njemu. Uz sve rizike, odlučio se za ovo drugo.

Kada je rodbini i prijateljima saopštio da napušta grad i dobro plaćeni posao, neki su bili zaprepašćeni. Pravi prijatelji su mu od srca čestitali. Bili su radosni zbog toga što je u prirodi, među životinjama našao svoj mir. I njegova sestra je bila ogorčena, ali ga je podržala uvidjevši da je na Skopskoj Crnoj Gori našao novi smisao života, sreću i duševni mir.

Za novog komišiju prodorno plavih očiju, sa dugom kosom i prosijedom bradom, žitelji sela Brodec su u početku mislili da je čudak, samotnjak i osobenjak. Zazirali su od njega, ali su ubrzo shvatili da je dobar i human čovjek, zaljubljenik u prirodu i životinje.

Kuća Ilije Đorđevića ugnjezdena gore visoko na padinama Skopske Crne Gore je neobična građevina nalik svemirskoj opservatoriji ili velikoj pečurki, vidljiva još iz podnožja planine. Napravio ju je još 2007. godine. Planirao je da u njoj sa djevojkom Katarinom provodi slobodno vrijeme, ali nije mogao da je završi zbog troškova njenog liječenja.

– Oblik pečurke je vezan za prirodu. Kad sam kupio plac, šetajući po šumi vidio sam male pečurke i poželio da ovdje poraste malo veća pečurka koja bi se uklopila u planinski ambijent, pričao nam je Ilija Đorđević.

Skopljem i okolinom ubrzo se pročulo za njegovu neobičnu građevinu, ali i ekološku farmu i zdrave proizvode koje je počeo da prodaje da bi preživio jaja, kozje mlijeko i sir. Ilija je svima posvećivao pažnju, a jednoj osobi, prelijepoj Dani, malo više nego ostalima. Njihova ljubav je na kraju bila krinusana brakom.

– Upoznali smo se ovdje na farmi. Sve je počelo polako. Kasnije su zaiskrile varnice ljubavi. Zaprosio sam je ovdje na farmi, onako tradicionalno, ali u prisustvu brojnih “svjedoka”, mojih ljubimaca koza, kozlića, jarića, kokica, govorio je Ilija, čiji se život tada odjednom iz korijena promijenio, ali ne i sjećanje na devojku Katarinu, nakon čije smrti je srušio sam sve mostove sa gradom.

– Da li sam prebolio djevojku? To nikada ne može biti sasvim izbrisano iz duše i pameti. Ona je sada dio moje prošlosti, ali je i dalje prisutna u mom srcu, i vjerujem da se i ona negdje tamo raduje mojoj sreći, bio je iskren Ilija.

Šta se sa njim u međuvremenu dogodilo, bar za sada je ostalo nepoznato.

 

(TelegrAF/D. J.)