MILORAD JE PRVI SAJBER PASTIR: Živi u Austriji, a ovce u zavičaju čuva preko kamere i monitora?! (FOTO)

Od kako pamti za sebe, Milorad Milić – Mile iz Petrovca na Mlavi okružen je ovcama i jagnjićima. Prije četiri godine je otkrio jedinstven i inovativan način da bude sa njima čak i kada je hiljadu kilometara daleko.

Novu pastirsku misiju Milorad je započeo 2008. godine kada je na imanje donio tri jagnjeta istočno frizijske ovce iz Austrije. Danas, njegovo stado broji 23 ovaca, a jagnjadi ni sam ne zna koliko ima.

“Vi ne možete da zamislite koliko ova ovca daje mlijeka”, kaže Milorad dok za BBC na srpskom preko video poziva direktno sa zelenog pašnjaka pokazuje na jednu istočno frizijsku ovčicu koja spokojno pase travu.

U prosjeku, na svake tri nedjelje provedene u radu u Austriji, Milorad provede oko nedjelju dana sa svojim ovcama u Srbiji. Kada nije tu, pobrinuo se da ih neko svakodnevno obilazi i hrani hranom koju je on prethodno pripremio.

Na ideju o “sajber pastirstvu” došao je sasvim spontano 2015. godine, razgovarajući sa prijateljem o video nadzoru koje je moguće kontrolisati na daljinu preko običnog kompjutera ili tableta.

Shvativši da je to savršen način da nadgleda kako mu napreduju ovce dok je u Salcburgu, angažovao je lokalnu firmu u Petrovcu da mu na imanju instalira kamere.

Kamere mnogo pomažu, ali ništa ne bi bilo moguće bez njegovog kumića, mladog veterinarskog tehničara, koji dotrči u štalu čim mu Mile javi da neka od ovaca ima problem.

“Kada počnu da se jagnje, a ja nisam tamo, ne spavam i gledam ih po cijelu noć, a on nekad maltretira čak i svog oca u pola tri ujutru da mu pomogne”, priča Milorad.

Istražujući različite vrste ovaca u Austriji, Milorad je naišao na farmu istočno frizijskih ovaca i shvatio da je to jedna od najbolja vrsta za uzgoj i da želi da je popularizuje u Srbiji.

Ta vrsta ovaca daje duplo jače mlijeko od kravljeg i koje ima veći procenat bjelančevina, što je glavni razlog da se od ovog mlijeka dobija mnogo više sira u odnosu na kravlje, objašnjava naš sagovornik. Istočno frizijske ovce su poznate i po tome što su veoma plodne. Jagnje minimum dva do tri jagnjeta, a u nekim slučajevima i po pet odjednom.

Kaže da bi volio da se više ljudi vrati ovčarstvu i zato i poklanja jagnjiće onima za koje vjeruje da će ih čuvati i uzgajati sa pažnjim i ljubavlju.

Pet jagnjadi sa Milićeve farme nedavno završilo je kod monahinja u manastiru Jazak na Fruškoj gori, kojima je prethodno poklonio i ovna i dva ovčarska psa.

Sa druge strane, imao je i negativnih iskustava, kao kada je u par navrata davao na poklon mušku jagnjad pa bi oni “obično baš u vrijeme vjerskih praznika lipsali”, odnosno bili zaklani i pojedeni za krsnu slavu ili praznik.

Ili, kada je na privremeno čuvanje dao nekoliko ovaca, koje su se na farmu u Dobrnju prije koji dan vratile u lošem fizičkom stanju.

Kaže i da mu je jedan čovjek “ladno” tražio 700 evra za muško jagnje britanske mliječne ovce, vrste koja je takođe poznata po većoj produktivnosti.

Koliko je zapravo zahtijevan posao ovčara? Sve zavisi koliko ko voli, kaže Mile, ali ovu vrstu jedan čovjek ne može da uzgaja sam jer ima puno posla.

“Obaveza je muženje, prehrana jaganjaca, pa tek kad se ovca jagnji, a ima petoro jaganjaca, to znači da 15 dana prije toga neko treba da brine o njoj”, kaže on.

“Ali to je mnogo lijepo. Pa zamislite kada imate dvije ovce sa po pet jagnjića koje idu za njima. To vam je kao kvočka kada vodi piliće.”

Inače, Milorad ima petoro djece i desetoro unuka. Kada se odselio u inostranstvo najprije je prao sudove u hotelima, a zatim krenuo da radi u građevini – posao koji sa sobom donosi i povrede i troši čovjeka.

“Ubijaju me krovovi već 32 godine, ubija me asfalt… Ja sam naučio na vodu i blato. Kad se neko rodi i odraste u štali, možete misliti kako se osjeća u prirodi”, ističe on.

Nema tih para da Mile radi nešto drugo, a kaže da u čuvanju ovaca nalazi najveće zadovoljstvo.

Miloradov jedini san je da penziju provede u prirodi, kraj svog stada. “Pješke bih se vratio”, kaže.

Dijaspora.news/BBC News na srpskom/Lazara Marinković