Policajci NEMAJU samokontrolu: I dalje napadaju i zlostaljaju građane!

I pored postojanja međunarodnih dokumenata i puno uloženog napora odgovornih institucija i u zaštiti i u prevenciji, zlostavljanje građana od službenih lica, u različitim oblicima, ipak još uvijek ne pripada prošlosti, kazala je zamjenica zaštitnika ljudskih prava i sloboda Zdenka Perović, na juče održanoj konferenciji na kojoj je predstavljen Izvještaj o radu Nacionalnog mehanizma za prevenciju torture (NPM).

Ipak, kako je istakla, čini se da smo problem nekažnjivosti službenih lica za krivično djelo zlostavljanje, koje smo nesporno ranijih godina imali u našoj zemlji, počeli da prevazilazimo.

“Tokom prethodne godine bilježimo pozitivan trend i blagovremenu reakciju nadležnih državnih organa, kada se takav neki slučaj desio, i od službenika Uprave policije i u slučajevima u ZIKS-u, od službenika obezbjeđenja,” navela je Perović.

Nacionalni mehanizam za prevenciju torture sprovodi preventivnu funkciju obilascima zatvora i drugih mjesta gdje se nalaze ili mogu naći lica lišena slobode, provjerava uslove u kojima borave, njihov tretman i bezbjednost i ukupan kvalitet života na tim mjestima. Tako je tokom 2018. godine provedeno 12 redovnih i 11 kontrolnih obilazaka, kao i jedan neplanirani obilazak a svi obilasci bili su nenajavljeni.

Kako je istakla Perović, raniji neriješeni slučajevi ostaju kao teška hipoteka koja opterećuje naše društvo, uz nesporan doprinos ponavljanju gotovo istih slučajeva.

“Izostanak identifikacije službenika, njihovog procesuiranja i adekvatnog kažnjavanja svakako je kasnije uticalo na ponašanje službenih lica, jer su s pravom smatrali da i oni u takvim slučajevima neće biti otkriveni i procesuirani ili da će, na neki način, izbjeći kažnjavanje. I nakon procesuiranja određenih slučajeva, problemi su i dalje vidljivi i to prilikom kažnjavanja za ovo krivično djelo. Izrečene kazne za ova djela su bile blage, odnosno oko zakonskog minimuma. Čak i u slučaju kad je utvrđen najteži oblik zlostavljanja, odnosno tortura, izrečena kazna nije dovela do prestanka radnog odnosa”, navela je Perović.

Kako je istaknuto u godišnjem Izvještaju, prekoračenja ovlaštenja su uočena pri kraju ili neposredno nakon akcija službenika policije, kada zapravo više nije bila potrebna primjena sile ili barem ne u intenzitetu u kojem je primijenjena.

“U tim momentima intenzitet primijenjene sile nije bio srazmjeran otporu koji su pružala lica prema kojima su sredstva primijenjena, što znači da je sila bila nezakonita”, istakla je Perović, dodajući da je jedan od uzroka koji dovodi do ovih problema neadekvatna priprema službenika za takve akcije.

Nesporno je, tvrdi ona, da su u pitanju akcije visokog rizika, povišenih tenzija i emocija, kao i to da su u tim prilikama službenici i sami trpjeli napade i uvrede.

“Tako da su evidentno bili u posebnom psihičkom stanju sa povišenim adrenalinom, što je opet ljudski, prirodno i očekivano. Upravo za te i takve momente nedostaje im neophodan poseban trening samokontrole, prilagođen svakom od njih ponaosob. Pripadnici jedinica su slične fizičke spremnosti, ali se u psihološkom smislu međusobno razlikuju i imaju različite potrebe u pripremi. U tim okolnosti povišenih tenzija, tanka je granica između opravdane akcije koja je potrebna i legitimna i neopravdane, prekomjerne i nezakonite primjene sile, kad, umjesto da djelovanje prestane ili se prilagodi promijenjenim okolnostima, ono pređe u kažnjavanje građana, na što svakako službenici nisu ovlašteni”, zaključila je Perović.

Dnevne novine