OVO JE ISTINA O ŠVEDSKOJ! “Bio sam tamo i vjerujte mi, ŠOKIRAĆETE SE kad čujete KOLIKE SU CIJENE I PLATE, kako funkcioniše prevoz, zašto nema lutalica, ŠTA VOZI POLICIJA…”
Prava istina o tome kako se živi u Švedskoj, da li je tačno sve ono što se priča po sjedeljkama i piše po forumima.
Iz prve ruke, bez uvijanja.
Imali smo tu sreću da nas drugarica pozove da budemo njeni gosti u Stokholmu.
Bila je to jedinstvena prilika da se vidi Švedska i da se provjeri čuvena replika iz filma “Lepa sela lepo gore”.
Jeste i ja sam kao i mnogi guglao prije puta sve što me je zanimalo, čitao iskustva, statistike, poređenja Beograda i Stokholma… Al sve je to ništa dok ne odete i na licu mjesta ne osjetite duh grada.
Karte za Švedsku smo kupili ranije, letjeli lou kost kompanijom… Sve je to prošlo super, ali da vas sad ne zamaram tim suvoparnim detaljima već da pređemo odmah na stvar – Jeste ladno, i jeste standard.
Ali krenimo redom.
KLIMA
Mi smo došli u vrijeme kada su nad Stokholmom bijele noći. To je onaj fenomen kada se ne smrkava skoro do ponoći, sama noć kratko traje, pa svane već oko tri ujutru. Koga zanima više o tome šta se tu i zbog čega dešava nek pronađe na Vikipediji.
Poenta je da može da vam se desi da se probudite usred “noći” jer ptice uveliko pjevaju jer je svanulo. Ili se zapravo nikad nije ni smrklo.
Kiša je u Stokholmu normalna pojava. Umije da prestane da pada i prije nego što je počela. Ali ako dođe sa vaterom onda vam obori temperaturu toliko da poželite da se sklonite negdje. I posle 10 minuta, opet sunce i skidate jaknu… I tako nekoliko puta u toku dana.
Šveđani i stranci se zato lako mogu prepoznati na ulicama jer se ovi drugi pri prvim kapima s neba hvataju za kišobrane.
LJUDI
Šveđani su izuzetno ljubazni, uvijek spremni da pomognu. Nećete imati problem jer skoro svi govore sjajno engleski jezik.
Opet s druge strane imaćete utisak da nisu za vas zainteresovani i da biste i goli mogli da prođete pored njih a oni vas ne bi primijetili.
Možda se to zove i pristojnost – ne buljiti u one koji prolaze pored vas, ne odmjeravati svakoga od glave do pete… Ili jednostavno oni imaju pametnije stvari o kojima brinu.
Vidjećete to posebno u radnjama.
Za razliku od naših butika i prodavnica gdje vas već sa ulaza spopadaju sa – Dobar dan/dobro veče/kako mogu da pomognem/šta tačno tražite/imamo popuste/imamo akcije” – prodavci u Švedskoj vam se samo jave i to je to. Ako vam budu trebali biće vam tu od pomoći ali vam dotle neće disati za vratom.
Takođe, u radnjama nema obezbeđenja. Nema kao u Srbiji onih tipova što idu za vama u stopu, nevješto se pretvarajući da ne bulje u vas, a zbog kojih se osjećate kao lice sa poternice jer vas uhode misleći da ćete nešto da ukradete.
KUĆE
Šveđani obožavaju kuće. Ideal je da imaju i kuću i stan ali bi uvijek, ako bi morali da biraju, prije kupili kuću.
Sve su građene u sličnom stilu, skoro sve imaju prelijepa dvorišta koja u većini slučajeva nisu ograđena.
Nisu opterećeni time da podignu višemetarske zidove oko placa, da se ograde od komšija i prolaznika. Za pet dana koliko smo bili nismo skoro nikoga vidjeli da nešto sjedi ili radi u dvorištu. Ali su sva ona uredno podšišana, sa dosta cvijeća…
KUĆNI LJUBIMCI
Stokholm je raj za sve ljubitelje pasa i mačaka. Nigdje, ali zaista nigdje, nećete vidjeti napuštene pse i mačke.
Ovdje životinje imaju veća prava nego što imaju ljudi u nekim drugim zemljama. Dakle, lutalica nema. Sve pse koje vidite uredno imaju svog vlasnika koji ih mazi i pazi.
I to nije samo zbog propisanih kazni već su oni vaspitavani tako da ni u malom mozgu nemaju varijantu tipa – Dosadio mi je pas, ajde da ga šutnem na ulicu.
To kod njih jednostavno ne postoji.
Pse možete slobodno da povedete sa vama npr u metro.
E kad smo kod metroa…
JAVNI PREVOZ
Jedan od najskupljih u Evropi. Možete npr kupiti vremensku kartu koja traje 75 minuta. Prednosti su te da sa tom kartom možete u bus, metro, tramvaj…
Mana je cijena. Jedna karta je skoro 400 dinara (oko 4 eura)
Ipak za taj novac dobijate mogućnost da doslovno u minut isplanirate putovanje jer prevoz stiže i polazi strogo po redu vožnje.
U prevozu gužvi nema, a putnici ili drijemaju ili su upućeni na telefone, bilo da nešto pretražuju, pričaju ili slušaju muziku. Baš kao i kod nas.
Ako se izuzmu pomenute gužve.
U Stokholmu na skoro svakom koraku možete vidjeti električne trotinete. I oni donekle spadaju u javni prevoz.
Evo kako to funkcioniše.
Uzemete trotinet, platite koliko želite minuta, on se potom otkuljuča i spreman je za vožnju. Kad ne želite više, parkirate ga bilo gde… Ne nema vezivanja, posebnog zaključavanja i ne nikome ne pada na pamet da ga ukrade, ponese kući, dekodira, pretopi ili slično, što bi mu možda i bila sudbina ako bi se zatekao na ulicama nekog od srpskih gradova.
Ima i električni bicikl. Sličan je princip s tim što ako skinete neku njihovu aplikaciju za mobilni dobijate 10 minuta vožnje gratis.
VOZAČI
Za sve one koji su čuli priče o tome kako se poštuje ograničenje brzine a pješak koji pokušava da pređe ulicu, čak i van zebre, je zaštićen kao bijeli medvjed, odmah da vam kažem – jeste tačno.
Čim vas vide da se približavate pešačkom, vozači usporavaju i onda imate svo vreme ovoga sveta da pređete ulicu. Usporiće i propustiće vas čak i ako tu ulicu prelazite van pešačkog, pa ponekad čak i kada je vama crveno svetlo. Ali ovo poslednje ipak nemojte pokušavati…
Mislim da sma za sve dane koje sam proveo tamo jednom samo čuo da je neko svirnuo. I to kratko. Nikada nikoga nisam čuo da je legao na sirenu, da je dobacivao, vikao iz kola, i tome slično…
Ponekad Stokholm djeluje kao jedan veliki poligon za obuku vozača gdje svi poštuju sva pravila saobraćaja.
CIJENE
E sad o standardu sa početka priče.
Prosječna plata u Švedskoj je oko 3.000 evra. A pola vam treba za stan mjesečno. Dakle da bi se došlo do priče o standardu potrebne su vam dvije plate. Dakle tek kad vas je dvoje možete da opuštenije živite.
A sad o cijenama…
Kafa u kafiću je oko 400-500 dinara, pivo skoro 1.000 dinara. Hamburger 1.500…
Ali sve je to ništa dok na red ne dođe to koliko košta kultura.
Ulazak u muzej, npr Skansen, vas za dvoje može izaći od 3.000 do preko 4.000 dinara, u zavisnosti u kom periodu tokom godine želite da ga posjetite.
Poređenja radi ulazak za dvoje na stalnu postavku u Narodnom muzeju u Beogradu košta 600 dinara.
Inače kad smo kod plaćanja, Švedska teži tome da u jednom trenutku svi prestanu da nose keš sa sobom. Sve više je mjesta koja ne primaju keš već se može platiti samo karticom.
I dok u Beogradu imate situaciju ne samo da na mnogim mjestima aparata za kartica nema, već se suočavate sa time da vam kažu da ispod određenog iznosa “gazda ne dozvoljava” da se provlači kartica, u Stokholmu čak i tip koji na ulici prodaje hot dog ima aparat za kartice.
POLICIJA
Rijetko ih možete vidjeti. Vrlo su srdačni i spremni da vam izađu u susret. Sjajno govore engleski.
Jedan od njih je pristao i da se slikamo. Popričali smo najnormalnije.
Al dobro, da ne budem previše strog.
STOKHOLM VS BEOGRAD
Nisam Doroti varijanta sa pričom “there is no place like home” (nigdje nije kao kod kuće) ali mi je Srbija a posebno Beograd u srcu.
Ipak, volio bih da ljudi ovdje a samim tim i grad kao takav poprime dosta toga od Švedskog modela. Da se primi neki Stokholmski pelcer i ovdje kod nas u ovoj brdovitoj prestonici.
Da budemo bolji za sebe, ali i bolji za druge i prema drugima.
I da ne dužim… Beograd definitivno ima dušu koju nema skoro nijedan grad na svijetu. On radi 24 časa, sedam dana u nedjelji. I nije presvučen u neke bijele rukavice kakve ima Stokholm. I ima to nešto što nas odvaja… Mi se definitivno bolje zabavljamo od Šveđana.
S druge strane u Stokholmu nema oronulih fasada, nema grafita na fasadama ali nije baš toliko čisto koliko ste mislili. Opušaka na ulici ima koliko hoćeš, u jednom poznatom restoranu (koji je popularan i kod nas) je užasno bilo prljavo. Niko ništa ne sklanja i ne briše.
Gužve u tržnim centrima nema. Grad uopšte nije bučan. Karakteristično je da skoro svi drže lampe i cvijeće u prozorima.
Sve u svemu ima sve svoje prednosti i mane ali nama nedostaje…
Evo o čemu je riječ…
Sletimo na beogradski aerodrom i dođemo na onaj info pult gde u zavisnosti od dijela grada gdje idete dobijete fiksnu cijenu taksi prevoza.
Uđemo u prvi, kažemo adresu a taksista ni pet ni šest:
– Hoćete li da doplatite da idemo kraćim putem pa da stignete brže?
Mi potpuno zbunjeni. Treba dakle da mu platimo više kako bi on utrošio manje benzina?!
Nismo pristali.
Stigli, uzeli kofere, platili…
– Doviđenja, rekosmo mi njemu.
On nama ni to…
Dobrodošli nazad u Srbiju.
Kurir.rs/P.L./Foto: P.L.
I read the actual write-up along with totally go along with You. Your own reveal is wonderful and I will probably reveal the item along with my friends along with fb connections. Only has a website in your area of interest I would provide you with a link exchange. Your content need more coverage along with trust my own bookmarking can help you get more traffic. Great write-up, again ! !