33 GODINE OD KATASTROFE: Evo kako DANAS IZGLEDA Černobilj i kakve su POSLJEDICE (VIDEO)

Posljednja epizoda serije Černobilj, snimljene po istinitim događajima koji su uslijedili nakon eksplozije u nuklearnoj elektrani, emitovana je u ponedjeljak.

Nakon emitovanja zadnje epizode, komentari na društvenim mrežama su da je “Černobilj” nadomjestio prazninu koja je nastala nakon kraja “Igre prijestola”.

Jedan od najtežih zadataka imao je majstor maske Danijel Parker koji je morao da dočara kako su izgledali ljudi koji su umirali od direktne izloženosti radijaciji.

U seriji umire nekoliko likova, kao što su vatrogasci i Aleksandr Akimov, voditelj noćne smjene u černobiljskoj elektrani. U seriji on umire u teškoj agoniji, a na kraju ostaje bez lica jer mu koža jednostavno nestaje i spada s kostiju.

“Ne postoji gori način da umrete. To je agonija iznad svake koju možete zamisliti, bol gora od svake druge”, kaže Parker koji se za vrijeme rada na seriji služio isključivo medicinskim knjigama kako bi što vjernije dočarao izgled tijela ljudi koji umiru od radijacije.

“Najgore je to što černobiljske žrtve nijesu dobile nikakve ljekove protiv bolova”, kaže Parker.

Eksplozija u četvrtoj pogonskoj jedinici nuklearne elektrane dovela je do ispuštanja radioaktivnih supstanci u 400 puta većoj količini nego što je to bio slučaj kada je bačena atomska bomba na Hirošimu 1945.

Različite su procjene o broju žrtava u Černobilju. Prema zvaničnim podacima UN-a, samo 50 ljudi je poginulo u nesreći, a još 4.000 ljudi je preminulo od posljedica radijacije, piše BBC.

Brojne studije pokazuju da je na stotine ljudi oboljelo zbog radioaktivnog zračenja poslije eksplozije.

Procjenjuje se da je, računajući period od dvije decenije poslije katastrofe, direktno ili indirektno, eskplozija u Černobilju odnijela oko 200.000 života.

Černobiljska tragedija i dalje je najveća tehnološka katastrofa u istoriji čovječanstva.

Naučnici godinama proučavaju šta se dešava i oblasti u kojoj je nivo radijacije bio najveći. Pokušavaju da utvrde kakve su posljedice po životnu sredinu.

Život u “smrtonosnoj šumi”

Radijacija u borovoj šumi pored elektrane bila je tolika da su se stabla odmah osušila, a gotovo sve životinje su uginule.

Bilo je očigledno da je ovo područje apsolutno neprikladno za život i da će ostati mrtvo najmanje nekoliko vjekova (s obzirom na brzinu po kojoj se radioaktivne stvari raspadaju i prestaju da budu opasne za okolinu).

Međutim, danas, 33 godine poslije nesreće, zabranjena zona pretvorila se u pravi rezervat. Tu sad žive medvjedi i bizoni, vukovi, risovi, divlje svinje, konji i mnoge druge životinje i ptice.

Prije pet godina naučnici su u Crvenoj šumi, kako je zovu, instalirali 42 video kamere koje reaguju na kretanje živih bića. Poslije toga počeli su “popis” šumskih stanovnika.

Istraživači su bili iznenađeni kada su otkrili da je u šumi i dalje visoka radijacija, ali da ona skoro pa nema negativan uticaj na divlje životinje u Černobilju.

Naravno, postoje neka odstupanja. Na primjer, albino se često nalaze kod ptica, insekti su kraći nego van šume, a glodari imaju znatno manje potomaka.

Ipak, ove slike su zapanjujuće. Prema riječima naučnika, životinje su bile mnogo otpornije na radijaciju nego što se očekivalo.

Naravno, svemu je doprinijela i činjenica da oko njih nije bilo ljudi.

“Izgleda da prisustvo ljudi, ima mnogo lošije efekte na divlje životinje nego nuklearna katastrofa”, zaključuje španski biolog Herman Orisaola.

Da li ova oblast može da se naseli?

Nivo radijacije oko nuklearne elektrane u Černobilju sada je mnogo niži nego odmah poslije nesreće, ali je i dalje veoma opasan za ljude.

Najbliži grad Pripjat, proglašen je nenaseljivim narednih 24 hiljade godina.

Međutim, to ne znači da ova teritorija ne može da se koristi na drugi način. Na primjer, godišnje oko 70 hiljada turista posjećuje zabranjenu zonu.

Na sarkofagu koji pokriva uništenu zgradu reaktora instalirano je skoro 4.000 solarnih panela. Nuklearna elektrana pretvorena je u solarnu.

Istovremeno, kontaminacija radijacijom u šumi je neujednačena. Kanadski biolog Timoti Musu to upoređuje sa jorganom.

“Neke oblasti su veoma, veoma radioaktivne i malo je vjerovatno da ćete na zemlji naići na ovaj nivo radijacije. U nekim djelovima, radijacije uopšte nema”, objašnjava on.

Da bi se bolje razumjelo koje su oblasti najopasnije, naučnici sa Univerziteta u Bristolu, sastavili su detaljnu trodimenzionalnu mapu radijacije u Crvenoj šumi.

Otkako je 2016. postavljen sarkofag, radijacija iz eksplodiranog nuklearnog reaktora je 10 puta manja.

Industrijska garaža u blizini bila je najsvjetlija tačka na karti. Tamo je stajala stara oprema za žetvu i rđala skoro 30 godina.

Samo na prvi pogled ovo izgleda čudno. Ali sve je jasnije kada se sjetimo da su mašine iz te garaže korišćene odmah poslije eksplozije za saniranje štete.

Međutim, posljedice katastrofe još se osjećaju i izvan pogođenog područja.

Nakon dvije godine, Rus dobio dozvolu da snimi Černobilj dronom

Na primjer, prošlogodišnja studija je pokazala da krave u oblasti Rivne još daju mlijeko sa tri i po puta većom količinom od dozvoljene radioaktivnog cezijuma-137 .

Procjene o tome šta će se dešavati u ovom području drastično se razlikuju, ali su naučnici saglasni u jednom.

Premalo vremena je prošlo od nuklearne katastrofe ovakvih razmjera i ljudi će tek spoznati pravi obim černobiljske tragedije.