Home / NOVOSTI / Društvo / OVO JE MOGUĆI UZROK SPONTANIH POBAČAJA: U CG se ti nalazi rade tek poslije drugog ili trećeg neobjašnjivog gubitka bebe

OVO JE MOGUĆI UZROK SPONTANIH POBAČAJA: U CG se ti nalazi rade tek poslije drugog ili trećeg neobjašnjivog gubitka bebe

Neobjašnjivi spontani pobačaji česti su kod mnogih trudnica, a iza njih se ponekad krije trombofilija, odnosno sklonost ka zgrušavanju krvi koja može biti kobna za plod, ali i za buduću majku.

Međutim, ona se kod nas provjerava tek kada žena doživi dva ili više pobačaja, kaže načelnik izabranih doktora za žene u podgoričkom Domu zdravlja Milovan Jovanović.

Jovanović tvrdi da svakoj trudnici koja je imala i jedan pobačaj ginekolozi predlažu da, među brojnim analizama, urade i test za trombofiliju. Ipak, kako naglašava, zadnju riječ ima hematolog.

“Kod svake sumnje, pobačaja, čak i biohemijske trudnoće želimo sve da provjerimo. Tu spada i trombofilija. Međutim, tu problem predstavlja pravilo da se tek nakon drugog ili trećeg pobačaja radi test, jer ostalo ne može da pokrije Fond za zdravstveno osiguranje.

Dakle, na svaku sumnju mi trudnicu uputimo hematologu i dajemo preporuku i za trombofiliju, a onda on odlučuje. Ali, nerijetko nam se trudnice vraćaju žaleći se da ne mogu da urade taj test jer hematolog smatra da nije potreban jer uzrok pobačaja, prijevremenog porođaja ili mrtvorođene bebe može biti nešto drugo”, naglašava Jovanović.

On smatra da treba sve ispitati, bez obzira koliko košta.

“Svaka sumnja mora biti otklonjena kako bi žena iznijela trudnoću i rodila zdravu bebu. Nekad ne smijemo da razmišljamo što pokriva ili ne pokriva Fond. Ginekolozi su odgovorni za trudnicu svih devet mjeseci i oni uvijek uzimaju anamnezu pobačaja, porođaja, kao i da li je u porodici bilo sklonosti ka trombofiliji i uvijek pišu preporuku bez u slučajevima kad se radi o zdravoj trudnoći”, kazao je Jovanović, naglasivši da je bitno da svaka trudnica bude hematološki obrađena.

Sa druge strane, internista, hematolog u Kliničkom centru Enisa Zarić naglašava da u osnovi ranih gubitaka trudnoće najčešće nijesu trombofilije, već genetske kariotipske abnormalnosti, defekat u produkciji hormona progesterona i anatomske abnormalnosti ploda.

“Ispitivanje u smislu trombofilija se preporučuje ženama sa dva ili više gubitaka anatomski normalnog ploda u drugom ili trećem trimestru trudnoće, kao i kod kod više ponovljenih gubitaka ploda u ranoj trudnoći (prethodno je potrebno isključiti druge uzroke), kod žena čiji članovi porodice imaju potvrđenu trombofilju ili su već imale iskustvo tromboznih događaja”, kazala je Zarić.

Ona objašnjava da simptomi trombofilije nijesu jasni i vidljivi osim ako ona ne dovodi do krvnog ugruška (tromboze). Mnoge trudnice sa trombofilijom, prema riječima Zarić, ne dobiju trombozu i nemaju simptome.

“Na trombofiliju treba posumnjati na osnovu anamnestičkih podataka o ranijim trombozama, kliničkog pregleda i opštih dijagnostičkih metoda. Nažalost, na trombofiliju uglavnom posumnjamo kad se već desi neki vaskularni događaj: tromboza u arterijskom ili venskom sistemu, spontani pobačaj”, ističe ona.

Definitivna dijagnoza, naglašava Zarić, postavlja se na osnovu specijalnih laboratorijskih i genetskih testova.

“Duboki venski sistem lijeve noge je najčešća lokalizacija tromboze koja se manifestuje bolom i otokom noge. Simptomi poput stezanja u grudima, bola pri dubokom disanju i kratkog daha mogu ukazivati na postojanje plućne embolije. Ona se javlja kao posljedica postojanja ugruška krvi u plućima. Arterijska tromboza predstavlja postojanje krvnog ugruška u arteriji i manje je tipična za trombofilije. U zavisnosti od arterijske lokalizacije ugruška može se ispoljiti kao moždani ili srčani udar. Takođe, tromboze se mogu desiti na nivou krvnih sudova posteljice, što se može ispoljavati ponovljenim pobačajima, problemima u trudnoći poput preeklampsije, smanjenog rasta ploda ili ređe smrću ploda (usljed prijevremenog porođaja ili intrauterine smrti)”, objašnjava Zarić.

Kada su u pitanju faktori rizika za razvoj tromboze, naša sagovornica ističe da su to urođeni i stečeni nedostaci prirodnih antikoalgulanasa kao što su antitrombin, protein C i protein S.

“Povišen nivo homocisteina i nedostatak folne kisjeline i njenih soli (folata) takođe su faktori rizika za nastanak tromboze. Najčešća stečena trombofilija je antifosfolipidni sindrom (prisustvo lupus antikoagulansa, antikardiolipinskih antitijela i beta2glikoproteinskih antitijela). Kriterijumi za ovu autoimunu bolest su: arterijske i venske tromboze, trombocitopenija (snižen broj trombocita) i ponavljani pobačaji (najčešće u II i III trimestru trudnoće). Uz odgovarajuću terapiju (antikoagulanse i/ ili antiagreganse) moguće je iznijeti trudnoću do kraja bez posljedica za trudnicu i plod”, naglašava Žarić.

Pobjeda

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com