RIJALITI U CRNOJ GORI “Rijatiji na TV-u su MASOVNA HIPNOZA od koje ne vidimo da ŽIVIMO U RIJALITIJU “

Što više hipnotisanih, to bolje. Manje onih koji se bune, traže, kritikuju. Zato nam dobra djeca bježe. Što dalje, to bolje. Za matore je i za bježanje kasno

I rijalitiji su završeni, predahnuće se do jeseni. U jednome je naš Zećanin pobijedio, stavio krunu na zetsku glavu, oduševljen što je uspio u životu, a dolazi iz tako male sredine. Konačno je uspio u velikom gradu. Zeta je slavila i čestitala. A niko nije gledao. Zamislite.

I nije mi jasno kako oni što ne gledaju, znaju ko se s kim kresnuo, ko je trudan, s kojim Crnogorcem se zabavlja Stanija ili Soraja, kako je Mladen izbačen pa ubačen.

Naspavaće se konačno oni koji noćima, do zore čekaju da neka gologuza učesnica prošeta do wc-a da piški, ili da padne neki seks. Ili da padne neka dobra tuča. Ili da neka muškarčina krene da mlati neku rijaliti zečicu. Ili da neko popljuje brata, sestru, majku, ženu.  Što prljavije, to bolje. Što primitivnije, to primamljivije. Što bestidnije, to zabavnije. Što dublji talog u rijaliti logoru, to veća gledanost.

Pa se sjutra prepričava po komšiluku i po kafanama ko se kresnuo, ko je zatrudnio, ko je izbačen, dok se ubija dan, jer se ionako nema što činjeti. Posla nema, para nema, izbori su tek dogodine.

Odahnuće i dušebrižnici koji se zgražavaju i pitaju se kako je moguće da ljudi to gledaju. Kako je, zaboga, moguće da se i crnogorski građani pale na taj civilizacijski talog, na najbrutalnije potiranje svega što smo misili da je vrijedno, prije nego su nam servirali kolektivnu hipnotičku mantru da je najbolje ono što je najgore, da su najpametniji oni što ništa ne znaju, da su najpoželjnije žene koje imaju sise i dupe, i da je biti “starleta” garancija životnog uspjeha.

Ko se uopšte bavi tim ljudima koji se bave rijalitijima? Po čemu se sirotinja iz Crne Gore razlikuje od sirotinje iz Srbije ili Bosne? Ko se bavi djecom koja rastu bez čestitog obroka, i sanjaju silikone, jahte, poršee, glamur, popularnost, putovanja, pare…

I stanovnici rijaliti logora su došli iz blata, i postali su poznati. Makar to. Tako ih biraju. Što dublje blato, bolje za rijaliti. Koga je briga za knjigu i kulturu, kud ćeš bolju motivaciju od nekoga ko je bio bijedan kao ti, a uspio je u životu. Postao je poznata faca. I zaradio neke parice.

Onima koje bi trebalo da je briga, rijalitiji su super. Masovna hipnoza, produkcija zombija, koji od rijalitija na TV-u ne vide da, u stvari, žive u rijalitiju. Što više hipnotisanih, to bolje. Manje onih koji se bune, traže, kritikuju. Zato nam dobra djeca bježe. Što dalje, to bolje. Za matore je i za bježanje kasno.

 

V.R.