MARKO JE NIKŠIĆANIN I ŽIVI OD PIVA: Ono što radi poslije, će vas ostaviti BEZ DAHA (FOTO)

Marko Bogdanović, rođen je i odrastao u Nikšiću, i – živi od piva. Da ne bude zabune, Marko radi u fabrici piva i sokova Trebjesa, po struci je hemijski tehnolog, i supervizor je za proizvodnju piva.

Međutim, ono što radi u slobodno vrijeme, ostavlja bez daha ljubitelje prirode i dobre fotografije.

U radno vrijeme, ovaj mladi Nikšićanin zajedno sa timom i kolegama u sektoru proizvodnje brine se da pivo koje izlazi iz Trebjese bude najboljeg mogućeg kvaliteta.  Marko objašnjava da na poslu analizira mnoge procesne indikatore u vidu temperatura, pritisaka, sadržaja ekstrakta, kiseonika i ugljen-dioksida u pivu (kao i mnogih drugih) sa ciljem da svaki segment pojedinačne proizvodne sadrže piva bude u skladu sa predviđenim kvalitetom.

Ono što radi u slobodno vrijeme, naizgled, nema mnogo veze sa čuvenim pivom iz Nikšića, ako se ne računa osvježavanje tokom predaha na njegovim putešestvijima po Crnoj Gori, tokom kojih pravi fotografije koje oduševljavaju njegove prijatelje na društvenim mrežama, gdje ih dijeli. Sajt Share Montenegro je primijetio Markove fotografije i napravio priču o njemu.

Bukimirsko jezero

“Prvo što me veže za fotografiju jeste to da sam kao klinac imao fotoaparat marke Zorki. Koliko me sjećanje služi mislim da je bio model Zorki 4 i da nije radio dobro. Posle serije pokušaja ipak nisam uspio da ga osposobim i kao takav završio je na buvljaku u zamjenu za digitalni ručni sat. Oprostiće te mi, tada nisam znao šta radim. Posle dužeg vremena, tačnije 2013, opet sam se zainteresovao za fotografiju dolaskom u Pivaru i upoznajući sadašnjeg kolegu Esada Bazdulja. Esad je tada imao radnog iskustva maltene koliko i ja godina života, a ljubav prema fotografiji je gajio već duže od deceniju. U periodima slobodnog vremena, često i van Pivare pričali smo o fotografiji. O motivima, mjestima, načinu kako i šta treba, kakva pravila postoje, koji su postulati. I tako, malo po malo, želja je opet bila tu”, počinje Marko priču o svom hobiju.

Prutaš

Kako dodaje, da nije bilo kolege Esada, samo bi on imao ovako nespojiv hobi.

Markove fotografije sa sobom nose i priču.

“Svega par opisa, kratkih, da ne narušavaju smisao fotografije. Najčešće se fotografije dese spontano, usput. Obično odlaskom sa prijateljima na ture planinarenja ili nasumične šetnje, kada oko zastane na nešto prijemčivo. Naravno, ali u znatno manjem broju ima i onih koje su nastale ciljanim odlaskom da se uhvati ono što se zamislilo”, navodi Marko.

Grebaje

Sa napretkom tehnike i tehnologije umnogome je olakšano korišćenje fotoaparata, pa čak i profesionalne opreme.

Za njega je to, kaže Marko, veliki korak koji još nije kadar napraviti, pa se drži samo telefona.

“U poslednjoj dekadi, razvoj pametnih telefona omogućio je svakom pojedincu koji ih koristi, da lako uhvati zanimljiv trenutak. Poslednjih par godina, razvoj pametnih telefona i njihovih “hardware” komponenti, kao što su procesori, sočiva kamere, i softvera, odista su omogućili da se telefonom mogu uhvatiti momenti dovoljno dobrog kvaliteta da mogu koliko toliko parirati fotoaparatima na mjestima gdje nije u upotrebi viska rezolucija slike / fotografije.

Nikšić

Već par godina koristim telefone proizvođača ne tako poznatog na našem tržištu pod nazivom OnePlus. Razlog zašto ih koristim nije primarno zbog kamere, jer na tržištu postoje brendovi sa boljim performansama kamere, već iz razloga softvera, koji je prijemčiv i umnogome omogućava razna podešavanja, pa i kamere”, kaže Marko.

Svojim fotografijama doprinosi i promociji ljepota Crne Gore, što je i misija našeg portala. Marka smo pitali koje je to krajeve naše lijepe zemlje uspio najljepše da dočara na fotografiji.

“Prije svega drago mi je ako mogu iole doprinos dati promociji Crne Gore, nadam se da je neko nekada našao svrsishodno da je i posjeti uvidjevši pejsaže na mojim fotografijama. U društvu je pao dogovor da se što više predjela Crne Gore posjeti, i u skladu sa mogućnostima i slobodnim vremenom to i radimo. Nedavno sam posjetio Kučke planine i Bukumirsko jezero, i zaista je bilo mnogo lijepo. Mislim da sam uspio na fotografijama makar malo dio te ljepote uhvatiti”, smatra Marko.

Perast

Kao neko koga je fotografija odvela do najljepših djelova Crne Gore, pitali smo ga šta bi jednom turisti preporučio da posjeti.

“Sigurno će biti dosta onih koji poznaju navedena mjesta ali evo i tri moja, možda nekom i posluže- Vodopad i izvor rijeke Bijele u Bijeloj, selo Godinje i selo Žlijebi”, njegovi su predlozi.

Lukavica

Za kraj, otkrio je i gdje njegovo oko stigne i van Crne Gore i koja zemlje može da parira našoj po ljepoti.

Pogled na Prokletije

“U našem komšiluku, Albanija. Geomorfološki slična Crnoj Gori, ima dosta prirodnih znamenitosti, planina, utvrđenja i starih gradova, a i umnogome sličnu obalu. Tako da u budućnosti kako bude vrijeme odmicalo, turizam se razvijao, sigurno će više parirati”, zaključuje Marko.