ŽIVOTNE LEKCIJE MONAHA IZ OSTROGA: LJUBAV je kada volimo čovjeka onakvog kakav jeste, LJUBAV je lijek za sve

Ostroški monah Arsenije Jovanović nije običan monah, on je svestrana, višedimenzionalna, harizmatična ličnost, pisac, uspJešan slikar, po profesiji stomatolog

On je pravoslavni učitelj, mentor, propovjednik, pravoslavni psiholog, filozof koji drži duhovnu propovijed na jedan specifičan način, tako što se praktično ispovijeda pred prisutnim audotorijumom. A njegova ispovijest je toliko moćna i poučna jer je lična i iskrena, piše srpskiglas.com.au.

Nedavno, u jednom svom intervjuu, osvrnuo se na najrasprostranjeniju bolest savremenog društva – depresiju i otkrio razlog zbog čega ova pandemija ne prestaje. Tajna je u jednoj stvari!

Brzina koju živimo i koja nam je nametnuta vodi, kaže, na psihijatriju, kod dilera, u javnu kuću ili u – restorane:

“Zašto su na Zapadu ljudi predebeli? Zato jer im je duša beskrajno gladna, a tijelo im je sito. Oni jedu da utole glad, ne fizičku, već duhovnu, a ona ne može da se utoli hranom u fast fudu.”

Uzrok ovakvog stanja je, prema rečima oca Arsenija, nedostatak ljubavi.

“Nema ljubavi. Društvo odvlači roditelje van kuće, preopterećeni su, nemaju vremena za djecu. Vaspitavani smo bez ljubavi. Zato imamo epidemiju psihičkih bolesti. Od lakših, poput anksioznosti, strahova i depresije, pa do najtežih stanja. To sve potiče od uništavanje žene koja gubi dva svoja najmoćnija oružja: ženstvenost i ljupkost. Izgubivši kontakt sa Bogom i onim što joj je Bogom dano takmiči se sa muškarcem. Djeca odrastaju u tom ambijentu i kada majke izgube svoju crtu žene, onda i djevojčice, njihove ćerke, postaju još gore. Muška djeca počinju da mrze majke koje ih nisu vaspitale da vole ženski rod i to stvara ambijent nasilja u kojima muškarci maltretiraju žene i djecu. Gubi se svaka mjera”, kaže otac Arsenije.

Lijek za sve je ljubav:

“Ljubav se, nažalost, sve više poistovećuje sa pohotom. Ljubav je kada volimo čovjeka onakvog kakav jeste i ne trudimo se da ga mijenjamo. Ljubav je žrtva. U ljubavi najviše treba da tražimo od sebe, ne od drugog. Treba više da razmišljamo kako se odnosimo prema voljenoj osobi i ona će ona isto tako da se odnosi prema nama. To je uzajamno i sa voljenom osobom i sa djecom i sa roditeljima, prijateljima. A, dešava se suprotno. Tražimo za sebe, ne dajemo, prigovaramo onome pored nas da nam ne daje ono što mislimo da nam pripada i dolazi do razlaza. Ako znamo da je i Hristos između dvoje ljudi koji se vole, onda je ljubav, po mom mišljenju, potpuna”, poručuje otac Arsenije.