ISPOVIJEST HRVATICE SA KRUZERA: Crnogorka iz kazina bila je fatalna za sve, a Srpkinje su bile opake!

Da je rad na kruzerima popularan i da se može dobro zaraditi na njima, to već svi znaju, a mnogi pričaju i o tome kako se radnici tamo provode. Jedna Hrvatica je rad na kruzerima opisala kao mješavinu posla i konstantnog seksa, prenose mediji.

Ipovijest prenosimo integralno:

-Kad sam prvi put došla na kruzer odmah sam bila atrakcija. Stvarno ne želim da zvučim umišljeno, ali dobro izgledam. Na brodu sam imala utisak da je pažnja koju sam i inače imala od muškaraca bila udvostručena. Svi su bili ljubazni, svi su htjeli pomoći… Ja, naivka kakva jesam, trebalo mi je mjesec dana da shvatim kako stvari tamo funkcionišu. Mislila sam da mi se svi smješkaju i plaćaju pića jer su ljubazni, kako sam bila glupa. Prvo mi se baš napadno nabacivao jedan viši oficir, otišla bih ponekad s njim u bar dok nisam čula priču o sebi kako sam bila sa svim oficirima na mostu i “lako je meni jer ništa ne radim nego samo širim noge”.

Plakala sam danima jer sam prije odlaska odlučila da ne želim takvu reputaciju i baš sam pazila. Rekla sam sama sebi da mi ne trebaju nikakve ljubavne drame na brodu i klonila sam se frajera koliko sam mogla. S druge strane vrijeme na kruzeru brže leti, a prilika je sa svih strana. Nakon dva mjeseca su se moje ideje o čednosti srušile kao kula od karata.

Iskreno, nakon nekog vremena na moru stvarno samo možeš izludjeti. U kabini nas je bilo previše djevojaka, totalni haos, posla preko glave…. Realno, šta će drugo ljudi raditi zatvoreni na brodu nego se zabavljati… Kao da si u plutajućoj ćeliji i svi su napaljeni. Žurke su svake noći i dovoljno je da te neki kolega nježno zagrli i pravac kabina. Nema tu velike priče i barenja.

Pa ljudi izađu vikendom napolje u grad da upoznaju nekog i po*eve se, a kako neće tu gdje je kabina blizu. Seks je puno lakše dostupan nego na kopnu, a pogotovo ako si žena. Ipak nas je manje tamo, a i muški su valjda više napaljeni. Naravno da postoje osobe koje će i na brodu furati celibat, ali uglavnom su ili udate ili u ozbiljnoj vezi. Bila je jedna zanimljiva Crnogorka sa mnom, prezgodna žena, radila je u kazinu. Svi muškarci su željeli da je odvuku u kabinu, a niko nije uspio.

A bila je jako pristupačna, smješkala se stalno. Nije htjela da prevari dečka koji ju je čekao kod kuće i radio na benzinskoj pumpi. Slala mu je sto dolara mjesečno. To cijenim, volim principijelne ljude. Ja sam bila drugačija, ali nisam imala zašto da budem djevica. Biti solo, na poslu okružena sa stotinu tipova i na suprotnom kraju svijeta od svoje kuće. Taj osjećaj zna samo onaj ko ga je doživio. Seks je sastavni deo programa.

Na drugom brodu sam se još više opustila. Uživala sam u muškarcima, u flertu i bilo mi je puno zabavnije. Ako je nekome do ku*vanja, ku*vaće se i kod kuće, osim ako nije u nekoj teškoj selendri pa će da uradi kad ode negdje. Bilo je, naravno, koleginica, koje me nisu trpjele. Neke su bile strašno ljubomorne i zlobne, svašta su pričale o meni. Najgore iskustvo imam sa Srpkinjama, ako im uzmeš nekog frajera kojeg su napikirale nastaje haos. Pokušavala sam s tim opakima biti korektna.

Upoznala sam nekoliko Hrvata koji su mi rekli da kod kuće imaju porodicu, a na brodu ljubavnice, jedan je čak imao i stalnu brodsku. Mislim da su nekima žene znale o tome, ili su barem slutile. Ne želim generalizovati, ali na brodu vlada hijerarhija – konobarice imaju odnose s oficirima, hotelsko osoblje niko neće jer su to Filipinke, Tajlanđanke, Indijke…

Na brod idem primarno kako bih zaradila i pokrenula nešto svoje na kopnu. Nisam ja neka luda avanturistkinja željna frajera. Ali budući da sam već odradila četiri kruzera, preteško je samo rintati, a ostalo vrijeme gledati u zid i brojati ovce. Meni je odvratno i krkanski kad se žene koje vole seks proglašavaju nimfomankama dok tipovi koji rade isto su turbo frajeri.

Zabavljala sam se prošle godine i s jednim oženjenim Zagrepčaninom, imao je dom i dijete. Bio je jako sladak, nježan. Čak sam bila i pomalo zaljubljena u njega. Po cijele dane sam čekala da završim sa smjenom, baš sam počela gubiti glavu. Nekoliko puta smo se čak dovatili i u toaletu usred radnog vremena.

Srećom, racionalna sam osoba, odmah mi je bilo jasno da on neće ostaviti ženu zbog neke cure s broda pa smo to postavili tako odmah na početku. Ali bilo mi je divno s njim, da se ne lažemo. Jedino, kad brod uđe u luku i idemo kući, zna se da je to – to. Niko ni od koga ne očekuje ništa.

On mi se čak kasnije bio javio s pokojom porukom, ali nije mi padalo na pamet da sebi komplikujem život. Ionako uskoro idem opet, sad s drugom kompanijom. Novi ljudi, nove avanture…

Telegraf