MANČIĆI SU OTIŠLI U NJEMAČKU TRBUHOM ZA KRUHOM: Kad su bili najsrećniji, izgubili su najmilije

U tragediji u blizini Rotenburga, koja se dogodila u nedjelju u 14,45 sati, poginula je Anđela Mančić (19), njen mladić iz Beograda M.S. i njen ujak Zoran Disić (41) iz vučjanskog sela Kopriva. Teško je povrijeđen Anđelin brat Darko (14), koga sutra očekuje važna operacija i za čiji život se moli preostala rodbina kao i otac porodice Mile Mančić (46) čiji se život nalazi u stabilnom stanju, prenosi Jugmedia.rs.

Kako su prenijeli njemački mediji, tragedija se dogodila kada je vozač „forda“, u kom su se nalazili poginuli Srbi, udario u znak stop, a potom se odbio i udario u automobil marke „golf“, i odbacio ga na „pežo“. Za volanom „forda“ je bio otac nastradale djevojke“.

Mančići su doživjeli veliku tragediju u danima kada porodica nikada nije bila srećnija jer su posle mnogih rastanaka i odvojenih žvota, Ivana i Mile konačno okupili svoje dvoje djece na jednom mjestu i planirali da život nastave tamo gdje je glava kuće, zajedno sa sestrom, išao u osnovnu školu.

Ucveljena Milka Stamenković, Foto: Jugmedia.rs

U Brzi danas vlada velika tuga, posebno u domu Milke Stamenković, sestre bliznakinje Mileta Mančića.

– Sve što znam, znam od snahe Ivane, Miletove supruge, koja je u šoku i priča nepovezano. Ne znam gdje su išli i kako se sve dogodilo. Snaha kaže da je to bio neki neobavezi izlazak. Sve ću saznati sutra kada stignem u Bad Mergenent, gradić u kome su su se skrasili. Sada se molim za život mog milog Darka, da preživi, da im bar jedno dijete ostane – priča Milka, koja je prije toga sve vrijeme plakala dok je razgovarala sa prijateljicom iz Njemačke.

Kaže da je sutra pred Darkom velika i složena operacija, a da je Mile u stabilnom stanju.

Milka i Mile su sa majkom Jovankom živjeli u Nemačkoj do šestog razreda osnovne škole. Vratili su se u Brzu jer je majku vukla nostalgija, podigli i uredili prostranu kuću, domaćinstvo za uzor, do koga se stiže usponom po uskom neasfaltiranom putu. U toj kući već dvije godine niko ne živi pa je obrasla u travu i šiblje.

Anđela i njen mladić, Foto: Facebook/marijana stanojkovic nedeljkovic

– Kada nam je majka umrla, brat je pokušava da u Vučju i Leskovcu nađe bilo kakav posao. Trebalo je djecu hraniti i školovati, trebalo je živjeti od nečega, a posla nigdje. Razočarao se pa je prije dvije godine pokupio suprugu i Darka i otišao u Njemačku. Iskoristio je to što je imao njemački pasoš. Nešto kasnije pridružio im se i snahin brat od strica, a Anđela je ostala da završi Tehničku školu “Rade Metalac” u Leskovcu na multimedijalnom smjeru. Međutim, kako nije mogla sama da živi u velikoj kući, otišla je kod bake, majčine majke u Beograd i tamo diplomirala ovog proljeća”.

Čim je uzela diplomu, Anđela je kupila avionsku katu i tačno prije mesec dana otišla kod roditelja i brata.

– Mnogo se radovala odlasku u Njemačku, to zaista nije bilo normalno koliko je bila srećna prije nego će krenuti, a kada je otišla zvala me je i dugo bi pričale o njenoj sreći. Imala je momka u Beogrdau, i on je skoro došao u Njemačku bez najave, htio je da je iznenadi – priča Anđelina tetka.

Mančići su djecu često ostavljali kod bake u Beogradu, pa su ona išla u školu čas u srpskoj prestonici, čas u Vučju.

– Moj brat i moja snaha, koji se veoma slažu i vole, snašli su u Njemačkoj. Brat je radio na građevini, a potom kao baštovan, dok je Ivana radi kao pomoćni radnik u jednoj školi. Sjajni su roditelji. Sve su činili da bi njihovoj djeci bilo bolje, da im obezbijede izvjesniju budućnost. Ali ja nisam bila baš srećna kada su ostavili onu prelijepu kuću i otišli, no, šta ćete, otišli su trbuhom za hlebom, kao što svi odavde odlaze – veli.

Anđelini drugovi, koji su često s njom odlazili u kanjon Vučjanke prije nego je otišla u Beograd, pričaju da je bila lijepa i pametna djevojka koja je držala do sebe.

– Bila je dobra drugarica, uvijek spremna da pomogne. Uvijek se smijela, uvijek puna života – kroz suze priča jedan njen vršnjak, koga smo u Vučju pitali za put do kuće Mančića.

Milka kaže da će Anđela i njen mladić biti sahranjeni u Beogradu, u istoj grobnici, a Zoran Disić, koji se nije ženio i koji je, kako je pričao Milki, vjerovao da za njega počinje nova era u životu odlaskom u “obećanu zemlju”.