Home / NOVOSTI / Radnici daju otkaze i odlaze u inostranstvo, a evo šta kažu poslodavci: Plate smo povećali, ali…

Radnici daju otkaze i odlaze u inostranstvo, a evo šta kažu poslodavci: Plate smo povećali, ali…

“Nama ne manjka prijava za rad, manjka nam ljudi koji su željni i voljni da rade i hoće da nauče da rade, masa jeste tu, ali kvalitet te mase je na nekom najnižem nivou”

U Banjaluci se posao nudi na svakom koraku- traže se trgovci, radnici u pekarama, konobari, kuvari, vozači, građevinski radnici … Situacija je manje-više identična i u ostalim gradovima BiH. Razlog je već svima poznat, radnici daju otkaze i odlaze u inostranstvo, a kako tvrde ekonomisti odlazak će do kraja godine dosegnuti i brojku od 50 000 ljudi!

U nastavku pogledajte kako na ovu situaciju gledaju poslodavci u BiH,  šta poduzimaju i gdje vide rješenja.

Kako razmišljaju poslodavci 

Saša Trivić, pomoćnik direktora Krajina klas kaže da se promjene na tržištu radne snage osjete svakodnevno – u jednom trenutku su problem vozači, drugi put prodavačice- zbog čega je nemoguće planirati poslovanje, niti se može uložiti dovoljno vremenana u edukaciju ljudi i obezbjeđivanje kvalitetne radne snage.

Situacija je takva da gasiš požare iz dana u dan i najvažniji zadatak je, bar u našim niskoproduktivnim industrijama, obezbijediti dovaljan broj radnika bez obzira na njihov kvalitet, a ako to uspiješ, onda tek dođeš u situaciju da se posvetiš kvalitetu radne snage. Zbog toga trpimo još jednu štetu, a to je pad kavliteta finalnih proizvoda“, istakao je Trivić tokom panel diskusije “Poslovni izazovi u uslovima pada ponude radne snage” koja je nedavno održana u Banjaluci dodajući:  „Troši se energija firme na brigu o radnicima, umjesto na brigu o kupcima, o boljoj organizaciji itd. Mi smo između borbe za opstanak i preživljavanje, situacija je vrlo teška i sasvim je izvjesno da će dio firmi da izgubiti trku“.

Naglasio je i kako su se u preduzeću počeli pojavljivati ljudi iz Gradiške, Prijedora.

„Znam da kolege iz Kotor Varoša jedan dio radnika voze u Banjaluku“, pojasnio je Trivić kako se nadomješta radna snaga koja odlazi iz Banjaluke.

 

Predrag Zorić, generalni direktor Kolektora CCL u BiH firme koja posluje od 2005. godine u Laktašima, je rekao da su se prošle godine po prvi put suočili sa velikim odlaskom radnika – njih 140 je otišlo iz firme, a između 160 i 170  došlo u firmu.

2005. godine smo odlučili pokrenuti proizvodnju zato što je bilo dosta radnika koji su došli iz naše prave industrije -Čajevca i koji su sigurno bili svjetski igrači. Te 2005. godine krenuli smo sa 50 radnika, a navešću samo da smo deset godina kasnije 2015. imali oko 100 prijava za rad i to od strane kvalifikovanih radnika sa tehničkim obrazovanjem, međutim u vremenu koje je uslijedilo taj broj je počeo rapidno da pada. Situacija nije laka jer naši procesi nisu jednostavni i obuka jednog radnika za osnovne procese zahtjeva između 3 i 6 mjeseci, a do 3 godine za one komplikovanije“, pojasnio je Zorić.

Marinko Tomić, direktor EuroExpress brze pošte kaže kako je ova firma već duže na direktnoj meti i udaru poslodavaca iz Evrope.

Prirodna fluktuacija nam je oko 36 posto, što je već mnogo, dok smo u Bihaću imali 107 posto, što znači da smo na nivou godine promjenili čitav kadar. Po meni najveći problem je odliv kvalitetnih radnika, nama ne manjka prijava za rad, manjka nam ljudi koji su željni i voljni da rade i hoće da nauče da rade, masa jeste tu, ali kvalitet te mase je na nekom najnižem nivou“, istakao je Tomić.

Kako zadržati radnike

Većina poslodavaca problem nedostatka radne snage planira riješiti ulaganjem u tehnologiju i mašine gdje je to moguće.

Krajina klas je već ušla u veliki investicioni ciklus od 20 miliona maraka.

Mi već sada radimo planove o smanjenju broja radnika pomoću novih tehnologijama kako bi bili sigurni da ćemo preživjeti“, naglasio je na panel diskusiji Trivić koji je ovom prilikom rekao i da su u njegovoj firmi plate rasle. Kako je naveo, u dvije godine plate su sa 21 posto došle do 32 posto učešća u prihodu.

I generalni direktor Kolektora CCL riješenje vidi u savremenoj tehnologiji, ali i daljem usavršavanju radne snage koja je već zaposlena u firmi. Time bi zaposleni radnici bili produktivniji i samim tim imali veća primanja. Njihove mjere za zadržavanje radne snage zasnovane su na tome da se postave kao dobar poslodavac.

Nije u pitanju samo plata, ako omogućite radniku da se bavi sportom, da ima redovan godišnji odmor u onom periodu kada ga planira, klimatizovano radno mjesto sigurno će biti zadovoljniji i neće razmišljati o odlasku“, naglasio je Zorić neka od rješenja za zadržavanje radne snage.

U EuroExpress brzim poštama su prije pet godina počeli poduzimati mjere kako bi spriječili masovni odliv radne snage formirajući razvojni i edukativni tim unutar firme.

Imamo socijalne fondove unutar firme, imamo interne motivacije, imamo zajednička druženja i još mnogo toga što firmu čini interesantnom za radnika, ali sistemsko rješenje počinje od države, od obrazovanja, motivacije srednjoškolaca, omogućavanje određenih primanja tokom školovanja- primjerice da praksa bude plaćena, a potom poslije školovanja davanjem olakšica za ljude koji tek ulaze u posao kroz manje poreze i doprinose. Tu je i propaganda koja je po meni najveća manjkavost ove države, jer prikazivanjem Slovenije i Njemačke sjanim zemljama gdje radnici rade pet sati dnevno, a poslije toga pjevaju, druže se i roštiljaju svako ne doprinosi cjelokupnoj situciji.  Nije to tako, znam jer sam živio u tom sistemu, poslovao sam u tom sistemu i ljudi tamo rade 2-3 posla, ne viđaju porodicu. Stoga ključ riješenja jeste u sistemskom pristupu“, naglasio je Tomić.

Zamjenik direktora „Exclusive lingerie-a“ Boris Tolimir smatra da se još od srednje škole treba krenuti sa potražnjom radne snage organizovanjem praksi, obilaskom preduzeća i pogona čime bi se đaci koji se školuju za radnička zanimanja bliže upoznali sa mogućnostima koje pružaju poslodavci prilikom završetka školovanja. Kao pozitivno je ocjenio što se od prošle godine i poslovna zajednica aktivnije uključila u saradnju sa obrazovnim institucijama. Ipak efekti ovih mjera se mogu očekivati tek za par godina.

 

PLATA je ipak početak i kraj 

Nesporno je da država treba učiniti mnogo toga kako bi poslodavcima i radnicima ovdje bilo bolje- ali jedno je sigurno visina plate je početak i kraj cijele priče o odlasku radne snage.

Jer ako od njenog iznosa ne možete priuštiti normalan života bez opterećenja, svaka dalja priča pada u vodu.

A plate u RS ne rastu i nisu pratile rast produktivnosti koji je bio evidentan proteklih godina. Pokazala je to i analiza tržišta rada u 2019, predstavljena istog dana kada je održana i panel diskusija poslodavaca.

Tako je, na primjer, 2015. godine rast produktivnosti u prerađivačkoj industriji iznosio 13,2 odsto, a plate su u prosjeku narasle za tek 1,3 odsto.

Radnici su, prema ovoj analizi, srazmjerno svom radu bili nagrađeni sada već davne 2008. godine, kada su za produktivnost koja je skočila na 12,9 odsto dobili platu veću za 12 posto. Nešto bolja godina za njih je bila 2012, kada su imali pad produktivnosti od 12,2 odsto, dok su dohoci u prosjeku porasli za 2,9 odsto.

I kada već govorimo o prerađivačkoj industriji navedimo i podatak da je prosječna plata u prerađivačkoj industriji nešto preko 650 KM.

Mora nam biti jasno u ovakvoj situaciji da ostanak radne snage, ne ulazeći u nikave druge razloge osim ekonomskih, je takav da ukoliko tražnja za radnicima raste, ponuda opada, a plate ne rastu kako bi trebalo, onda je potpuno izvjesno da će ti ljudi tražiti posao negdje drugo”, istakao je autor analize, Stevo Pucar, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci

 

 

buka.com

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com