Kako mediji MANIPULIŠU mozgom prosječnog čovjeka i šta možete da uradite - Volim Podgoricu

Kako mediji MANIPULIŠU mozgom prosječnog čovjeka i šta možete da uradite

Vjerujete da vas televizija i ostali mediji redovno lažu i manipulišu? Možda, ali imamo još goru vijest – vaš mozak sarađuje s njima, da ne kažemo – nama.

Mozgu je jako teško da razluči među ogromnom količinom informacija koje ga bombarduju svakog dana šta je istina, a šta manipulacija. Koliko god čudno zvučalo, pametni, obrazovani ljudi često prave još veće kognitivne greške od onih manje inteligentnih.

Ovo su psihološki trikovi koje mediji koriste da bi vas ubijedili u nešto, oni koji utiču na vaše odluke i mišljenje.

Efekat spavača

Zamislite da čujete informaciju koja vam djeluje istinito. Na primjer, proizvodnja poznatog brenda konditorskih proizvoda sadrži hemikalije opasne po zdravlje ljudi. Ali ubrzo nakon toga čujete neke informacije zbog kojih sumnjate da je to istina. Na primjer, neko vam kaže da izvor informacija nije pouzdan ili da je vijesti proizveo konkurent. Kao razumna osoba, vjerovatno ćete pomisliti da su originalne informacije bile lažne i pokušaćete da ih zaboravite. Ipak, nešto kasnije (takozvano vrijeme spavanja) ćete opet pomsiliti da je podatak istinit. I nikada više nećete kupovati proizvode ove marke. Efekat spavača djeluje samo kada se ispune ovi uslovi:

  • Informacije izgledaju ubjedljivo.
  • Postoji nova infromacija zbog kojeg sumnjate u prvobitnu.
  • Prođe dovoljno vremena od trenutka kada primite informaciju i trenutka kada morate donijeti odluku.

Efekat okvira

To kako je neka ideja formulisana utiče na način na koji je percipiramo. Isticanjem nekog djela osobu možete učiniti herojem ili negativcem. Uporedite: “3 od 10 ljudi su ostali taoci zbog užasno spore akcije policije” i „Zahvaljujući dobro osmišljenoj akciji, policija je oslobodila 7 od 10 talaca.

Stvar je u tome što mi ne procjenjujemo određene događaje sami, već na osnovu njihovog konteksta. Obično ovaj kontekst (okvir) određuje kakvu odluku ćemo donijeti.

Izvjesnije je da će ljudi pokušati da izbjegnu gubitke nego da pokušaju da nešto osvoje

Evo još nekoliko primjera ovog efekta:

Ljudi više reaguju na riječ “preplata” nego na riječ “popust”.

  • 93% ljudi se čekira za let ranije kada znaju da će morati da plate više za kasnije čekiranje. Samo 67% оdluči da se čekira ranije kada je za to ponuđen popust. Radi se o istom novčanom iznosu.
  • Više je vjerovatno da ćete kupiti meso za koje piše da je 80% čista junetina, nego isto to na kom piše da sadrži 20% masti.
  • I u  svakodnevnom životu takođe kreiramo sopstvenu stvarnost, birajući riječi kako bismo opisali neku stvar ili događaj. Ako imate staru garderobu koju ste naslijedili od bake, možete biti srećni vlasnik porodične relikvije ili vlasnik komada starog đubreta.

Semelvajsov refleks

Vidim samo ono što želim da vidim.

Od mnogih činjenica koje su u etru, naš mozak bira samo one koje odgovaraju našim očekivanjima i idejama. Istovremeno, odbija da prihvati nova saznanja i nove činjenice koje su u suprotnosti sa stereotipima koje imamo (Semelvajsov refleks). Baš zato radije gledamo iste televizijske i Youtube kanale i idemo na iste sajtove. Zbog toga i vjerujemo vijestima, one su u skladu s onim što mislimo i lako ih svarimo. Ako ste sigurni da je GMO opasan, lako ćete povjerovati čak i najneprofesionalnijem tekstu o ovoj temi i ignorisaćete članke koje govore suprotno koje su pisali dobri novinari.

Isto važi i za naš odnos prema poznatima – hejteri obično obraćaju pažnju samo da mane i greške, a fanovi ignorišu i najočiglednije greške.

Efekat žrtve s kojom se identifikuješ

Smrt jedne osobe je tragedija, a milion smrtnih slučajeva su statistika.

Širom svijeta hiljade ljudi nestaju i umiru od gladi, ali o tome rijetko čujemo u medijima. Priča o jednoj osobi koja je silovana postaje tema o kojoj se mjesecima najviše raspravlja na društvenim medijima i u štampi.

Do toga dolazi jer poruka o jednoj konkretnoj osobi zvuči ubjedljivije od statističkih podataka, ona stvara osjećaj kao da poznajete tu osobu i budi vaš emotivni odgovor.

Ova pojava ne utiče samo na prosječnog čovjeka već i na politiku.

Konkretan čovjek s imenom i prezimenom dobija pomoć češće od grupe ljudi. Priča o bebi Džesiki, koja je pala u bunar 1987. godine, prikazana je uživo. Poslije 58 sati rada spasilačke ekipe, djevojčica je spašena. Rezultat prenosa – iznos doniranog novca bio je oko 800.000 dolara. Istovremeno, 830.000 dece svake godine umre od slučajnih povreda i mnogi od tih slučajeva su mogli da se spriječe. Ali nikad nema dovoljno novca za prevenciju.

Efekat treće osobe

Često potcjenujemo koliko društvene mreže utiču na nas i precjenjujemo isto to kada su u pitanju drugi. Ovaj efekat je vrlo vidljiv kada osoba dobije neke negativne informacije (nasilje na TV-u, porno filmovima, čitajući neke rasističke ili seksističke članke). Efekat treće osobe direktno je povezan sa teorijom atribucije. Postupke koje smo mi napravili pravdamo situacijom, a kada drugi učine nešto pogrešno, to je zato što su loši ljudi.

O sebi: “Vikao sam na svoje dijete ne zato što sam nervozan i frustriran, već zato što me je naljutilo kad je prosulo sok po stolu.”

O drugima: “Ona je loša majka jer viče na dijete zbog prokletog soka.”

ŠTA DA RADITE

Pokušajte da budete kritičniji prema vijestima na društvenim mrežama. Istina je da se lažne vijesti šire šest puta brže od istinite informacije. Fejk vijesti takođe mnogo duže traju, jer cirkulišu jako dugo pošto je dokazano da su lažne. Sajtovi na kojima možete provjeriti istinitost su truthorfiction.com i hoax-slayer.com.

Izvor: Noizz.rs

 

1 komentar

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com