IZ OVOG MANASTIRA BOLESNI ODLAZE ZDRAVI: Čudotvorno zdanje starije od Hilandara! Sveta voda i molitva pomažu NEROTKINJAMA, NERVNIM BOLESNICIMA
U južnoj Srbiji odavno vlada vjerovanje da je manastir na desnoj obali Južne Morave čudotvoran, a da svetac kome je posvećen ispunjava sve dobronamjerne molitve. Do sada su zabilježeni slučajevi da bolesni uz redovne molitve i post kućama iz manastira u blizini Ražnja odlaze zdravi i iscjeljeni.
Posjetiocima se preporučuje da se, najpijre molitvom, a zatim i pijući vodu sa izvora za koju se vjeruje da je sveta, i da pomaže nerotkinjama obrate Svetom Romanu za pomoć. Po priči mnogih vjernika, Sveti Roman zaista ispunjava sve dobronamjerne želje. U istorijskim knjigama i etnografskim zapisima, nalaze se priče o čudesnom ostvarenju želja u svim kulturama i u svim periodima prošlosti.
U južnoj Srbiji odavno vlada vjerovanje da je manastir na desnoj obali Južne Morave čudotvoran. Manastir Sveti Roman je jedan od najstarijih srpskih manastira za koje je vezano vjerovanje o ostvarenju svih želja. Po priči mnogih vjernika, ova svetac zaista ispunjava sve dobronamjerne želje, pa je samim tim “njegov dom” veoma popularan među turistima koji dolaze u manastir da se poklone moštima ovog sveca i mole za pomoć.
Pred srpskim istoričarima i arheolozima je bio veliki zadatak da na veoma oskudnim materijalnim izvorima utvrde vrijeme nastanka ovog manastira i događaja koji su se na tom mjestu odvijali. Manastir se nalazi u blizini Aleksinca, a njegovi počeci i koreni nalaze se u dalekoj srednjovjekovnoj prošlosti.
Po priči mnogih sveštenih lica, ovo zdanje datira s početka 9. veka, što znači da je stariji i od Hilandara i od Žiče, Sopoćana, Gračanice i mnogih drugih.
“Stolp” ili Manastirski zvonik sa svoja dva zvona je veoma upečatljiva građevina, jedinstvena u celom Pomoravlju. Sazidan kompletno od kamena u tri nivoa, u prošlosti je služio za liječenje psihičkih bolesnika koji bi u svetom liječilištu boravili svega oko mjesec i po dana.
Pošto mnogi podaci ne postoje o ovom svetom mjestu, samim tim se ne zna ko je sagradio prvobitno zdanje, odnosno ko je glavni ktitor. Sadašnja manastirska crkva, iako skromnog izgleda i veličine, nije originalno zdanje. Zbog Osmanlija i njihovih pohoda ovo je njeno drugo ili treće zdanje. Uprkos svim poteškoćama, uvijek je zidana na istom mjestu, iako je više puta rušena, odnosno iz temelja obnavljana.
Manastir je prvobitno izgrađen od kamena, ali je slično mnogim našim svetinjama bio rušen, paljen i pljačkan. Kako bi spriječili bahato ponašanje razbojnika koji su ulazili u crkvu na konjima, tada je odlučeno da svi ulazi budu veoma niski, što je ujedno i glavna karakteristika ovog zdanja.
