Home / NOVOSTI / Društvo / Otmičar JAT-ovog aviona želio da se izvini igračima “Budućnosti”
(Foto: Savo Prelević)

Otmičar JAT-ovog aviona želio da se izvini igračima “Budućnosti”

Jedan od otmičara JAT-ovog boinga 26. septmembra 1981. godine, Borivoje Jelić, najavljivao je da će doći u Podgoricu jer želi da popriča sa Petrom Cacom Ljumovićem i ostalim fudbalerima “Budućnosti” i da im se izvini za sve što su proživjeli prilikom tog nemilog događaja koji je uznemirio jugoslovesku javnost.

Ljumović je tog septembra sa dvadesetočlanom ekspedicijom podgoričkog kluba krenuo na prvenstveni meč sa Vojvodinom u Novi Sad.

Otmica se desila kasno uveče nakon što je avion poletio sa dubrovačkog aerodroma Ćilipi na koji je doletio iz Podgorice kako bi pokupio jednu grupu putnika.

Otmičari aviona su kasnije na suđenju saopštili, da su odabrali da uđu u avion na podgorički aerodrom, jer je tada na njemu bila najslabija kontrola, i oni su se umiješali među delegaciju podgoričkog tima. Kad je avion uzletio sa Dubrovačkog arodroma otmičari su naoružani ušli u kabinu i saopštili kapetanu Ljubomiru Zekavici i posadi da je riječ o otmici. Onda su sve putnike, preselili u zadnji dio aviona.

Finale te drame na arodromu u Larnaki donijelo je da su putnici pobjegli iz aviona, pa onda i posada i svjetski mediji su izvještavali o tome kako su otmičari ostali sami u avionu….

Tonko Miročević i Caco Ljumović(Foto: Privatna arhiva)

Ljumović se prisjeća da su letjeli do Brindizija, pa do Atine, da su ih izraelski avioni protjerali iz vazdušnog prostora te zemlje, i na kraju se srećno finale odigralo u Larnaki. Kada je kapetan Ljubomir Zvekavica avion spustio na kraj piste, u blizini plaže, u avionu je bila bolesna žena na nosilima, kojoj se pogoršalo zdravstveno stanje i koju su morali da spuste na zadnja vrata. Dok se to odigravalo, neko je u toaletu zapalio papir, odjednom se upalio alarm za požar, a pilot i njegovi kolege su do maksimuma pojačali rashladne aparate kako bi se stekao utisak da je požar ozbiljan. Svi su pojurili vani kroz vrata u blizini krila aviona, koja je otvorio Žarko Vukčević. U avionu su ostali samo otmičari i članovi posade, njih devetoro i Caco Ljumović, jer mu je rođaka bila stjuaerdesa i nije želio da je ostavi u avionu. Kad su se, nakon bijega putnika, otmičari povukli u rep aviona radi dogovora, članovi posade i Ljumović su, po naređenju kapetana aviona, izašli kroz dva otvora na avionu za vanredne situacije, potrčali ispod kljuna aviona i pobjegli prema plaži.

“Nije svjejedno kada avion otmu naoružani ljudi, ali nije bilo panike, bilo je adrenalina. Kada sam sa posadom izašao iz aviona, kroz dva izlaza za vanredne situacije, držao sam dvije stjuardese za ruku, čini mi se da sam ih nosio, a nijesam osjećao ništa. Sami smo sebe oslobodili, pa su mediji u evropi pisali kako su Jugosloveni oteli otmičare”, kaže Ljumović.

Ljumović se sjeća da kad su stigli do plaže, vidjeli su kiparske specijalce sa dugim cijevima…Kasnije su se, prisjeća Ljumović, fudbaleri “Budućnosti” prisjećali detalja te otmice, kako neki nijesu ni vjerovali da je avion otet, do onih koji su bježali cik-cak po pisti u Larnaki….

Ljumović ističe da otmičari nijesu maltretirali putnike, i da bi porazgovarao sa Jelićem koji najavio dolazak u Crnu Goru.

“Posljedice tog događaja osjetio sam godinu dana kasnije, kad sam igrao u Grčkoj, odjendom je počela kosa da mi otpada u kolutovima. Tada mi je jedan grčki ljekar reako da je to od stresa, i dobro da je izašlo vani. Kad sam naredne godine potpisao za francuski klub ugovor, vratila mi se kosa”, priča Ljumović.

U otetom avionu bili su i glumci Miša Janketić, Žarko Laušević, Marko Nikolić, rok pjevačica Biljana Petrović, narodni heroj Milan Šijan i još nekoliko poznatih ličnosti iz javnog života tog vremena.

U knjizi „Otmice i udesi jugoslovenskih aviona” dr Vukosava Balevića objavljen je kompletan spisak putnika u avionu YU-AKF. U ekspediciji FK Budućnosti u otetom avionu bili su Radovan Bujić, Zoran Nikitović, Slavko Vlahović, Zoran Vorotović, Miomir Bakrač, Vojislav Vukčević, Branislav Drobnjak, Zoran Batrović, Žarko Vukčević, Petar LJumović, Mojaš Radonjić, Mirko Radinović, Dragan „ Guzo” Vujović, Dragoljub Brnović, Vasilije Kalezić, Slavenko Kuzeljević, treneri Đorđe Gerum i Milutin Folić, dr Đuro Musić i fizioterapeut Ljubomir Radunović.

Avion su oteli Borivoje Jelić i Mirko Križić iz Bjelovara, i Milan Prpić iz Rijeke. Plan o otmici aviona smislili su navodno tokom robijanja u zatvoru Lepoglava, a u akciji im je pomogao i Predrag Vidaković iz Rijeke.

Akciju je finansirao zagrebački ugostitelj Josip Valentić, a logističku podršku dobili su od Jelene Dokmanović iz Bjelovara. Vjeruje se da je upravo Dokmanović unijela oružje na titogradski aerodrom, i potom mirno sjedila među otetim putnicima sa kojima je kasnije i pobjegla iz aviona u Larnaki!

Ljumović priča da je neko od fudbalera “Budućnosti”, kad se sve smirilo, slučajno otvorio tašnu Dokmanovićeve koja je bila puna krupnih banknota dolara i maraka.

Jelić je zbog otmice osuđen na osam godina zatvora, Križić na pet, Prpić na tri, Vidaković na dvije, a Valentić na godinu i po. Zbog nedostatka dokaza Jelena Dokmanović je oslobođena, a Vukosav Balević u svojoj knjizi tvrdi da je dosije sa suđenja iz nepoznatih razloga spaljen 1992. godine!

Prema nekim spekulacijma u ovu akciju bila je upletena čuvena njemačka teroristička grupa Bader-Majnhof.

Žal za peharom kupa

U finalnoj utakmici podgorički “plavi” u u meču za pehar na beogradskoj “Marakani” 24. maja 1977. godine poraženi nakon produžetka od Hajduka iz Splita sa 2:0.

FK “Budunost” na finalnoj utakmici kupa Jugoslavije(Foto: Privatna Arhiva)

“Cijela Crna Gora je otputovala u Beograd. Taj huk, kada smo izašli iz hodinka na stadion, nikada neću zaboraviti. Bilo je više od 70.000 gledalaca na stadionu. Čini mi se da sam se probudio tek nakon prvih pasova i postao svjestan da igram utakmicu. Pali smo u produžecima, Splićani su u dodatnom vremenu igrali kao da je počela utakmica”, kazao je Ljumović.

Ljumović kaže da je nakon 90 minuta igre, u pauzi za produžetke, njegov saigrač Nikolica Janković krenuo da uzme jednu od boca igrača Hajduka, da se osvježi, a Dražen Mužinić je pokušao da ga nagazi kopačkom. Nikolica je makao ruku, a Mužinić je prosuo tu tečnost. Mora da su u tim bocama hajdukovci imali neke vitamine koji u im pomogli da svježi uđu u produžetke.

Ljeta provedena na Morači

Ljumovići su živjeli iza Beka, pa je Cacov otac dobio stan u blizini Srednje tehmičke škole Preko Morače. Caco priča da je kao mlađi obožavao da se kupa na Morači, sa desne strane obale nalazila se plaža Podgoričanka, do nje se dolazilo strminom. Ljumović se sjeća i starog Visećeg mosta koji je pao 1964. godine, a kao dječaci znali su, kad nikoga nema na mostu, da ga zaljuljuljaju, a da ni svjesni nijesu bili kako je takva igra mogla biti opasna…

Konačno prvoligaši

Ljumović podsjeća da je nekadašnja jugoslovesnka fudbalska liga bila treća po vrijednosti u Evropi i da nije bilo lako, održati se u Prvoj ligi. Budućnot je učestvovala u šest kvalifikacija, i nije uspjela, iz raznoraznih razloga, ali je te 1974/75. ubjedljivo osvojila prvo mjesto u Drugoj ligi istok i plasirala se u elitno takmičenje.

“Vjerujem da je ključni doprinos tome dao Dušan Varagić, trener, koji je bio iskusan i strateg i čovjek i koji je uvijek imao širu sliku o svemu što se događa. Imali smo kvalitetan tim, ali on je znao da predvidi sve što nas očekuje. Uloga trenera može da bude ključna u formiranju igrača, pogotovo ako umije da ga motiviše, da iz njega izvuče najbolje. Ja sam imao sreću da radim sa dobrim trenerima…”, kaže Ljumović.

Žao mu je što se u fudbalu ne može organizovati regionalna liga, jer vjeruje da niko ne bi mogao da kontroliše navijačke grupe i da bi incidenti zasjenili ono što se na terenu događa.

I Cacov unuk više voli da da pas, nego gol

Ljumović je bio registrovani igrač OFK Titograda sa 14 godina. Dvanaest godina je igrao u FK “Budućnosti”, pa u grčkoh Drahmi, i još tri godine u Francukoj. Njegov unuk trenira fudbal, ljevak je, po tome nije na djeda, ali voli da da pas više nego gol i po tome je na Caca.
Mnogo vremena provodi i sa unukom, ljeta provodi na Veruši.

Više para, manje poštovanja

Ljumović kaže da su transferi u savremenom fudbalu neoporedivo veći nego u vrijeme kada je bio aktivan igrač.

“Mi fudbaleri smo i onda dobro zarađivali. Imali smo para, ali i više poštovanja. Ja odem da ljetujem u Dubrovnik, završim odmor, hoću da platim, kad direktor hotela kaže “Gosparu, ne žurite, platićete kad budete išli da igrate protiv Hajduka”…

“U to vrijeme nijesmo mogli ući u kafanu, svi hoće da nas časte…”, priča Ljumović.

Otmičar pokajnik?

Borivoje Jelić, jedan od otmičara JAT-ovog aviona, živi u Malmeu, oženejn je Podgoričankom, i prošle godine je najavljivao da će tokom jeseni doći u Glavni grad Crne Gore i da želi da se izvini fudbalerima “Budućnosti” zbog svega što se desilo prilikom otmice aviona. Sa Jelićem je Budimir Bućin, novinar Radija Crne Gore, napravio intervju u kome je Jelić saopštio da su odlučili da otmu avion jer su bili protiv političkog uređenja u tadašnjoj SFRJ. Jelić se nakon toga nije javljao Bućinu.

loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com