KRIVI SVI DRUGI OSIM NJE! Od jednog doktora pravnih nauka zaista bi se očekivalo više!

Direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) Daliborka Uljarević odgovorila je na navode iz reagovanja vanredne profesorice Pravnog fakulteta Bojane Lakićević Đuranović.

LAKIĆEVIĆ ĐURANOVIĆ: Moja najveća i jedina greška što sam slučajnom omaškom izostavila njegovo ime

Odgovor Uljarevićeve prenosimo integralno.

“Ponovo se javnosti obratila vanredna profesorica Pravnog fakulteta Bojana Lakićević Đuranović. A bolje bi po nju bilo da nije. Jer, suštinski, “odbrana” koju je javnosti iznijela zasniva se na tezi da su CGO, „Vijesti“, dekanka, Komisija i student Pravnog fakulteta krivi što se ona bavi plagiranjem? Od jednog doktora pravnih nauka zaista bi se očekivalo više!

Ovako svjedočimo još jednom pokušaju karikaturalnog suprotstavljanja zdravom razumu stručne i zainteresovane laičke javnosti, jer dokazi uvjerljivo ukazuju na njeno neetičko i nezakonito postupanje. Svjedočimo i još jednom pokušaju da ocrni one koji su, sa svojih različitih pozicija i nadležnosti, doprinijeli da se njen slučaj procesuira, a kako bi minimizirala sopstveno nedjelo. No, jedno je kada to čini u odnosu prema meni, „Vijestima“, Komisiji ili dekanki Pravnog fakulteta. Nečuveno je što to čini prema svom bivšem studentu kojem je bila mentorka i čiji je rad plagirala. Upravo je otežavajuća okolnost njenog nedjela zloupotreba mentorske pozicije, a dalji procesi će pokazati da li je student trpio i druge pritiske od nje lično i njenog mecene, Ranka Mujovića, za šta već postoje ozbiljne indicije.

Ni ovog puta se neću osvrtati na ono što je iznijela o meni lično, a ona bi kao profesorica Pravnog fakulteta morala znati i da je to utuživo pred sudskim instancama, kao i pred Sudom časti UCG-a. Zbog javnosti, želim da adresiram samo jednu uvijenu klevetu, i to zato što se tiče i organizacije kojom rukovodim. Lakićević Đuranović navodi: „Da li i u kolikom iznosu CGO dobija grantove za pokretanje slučaja plagijata mogu samo da nagađam, ali vjerujem da i tu stoji jedan od njegovih motiva“. Nema potrebe da nagađa. Nema nikakvog „granta“ koji stoji iza ijednog pojedinačnog slučaja plagijata koji je CGO do sad otvorio ili procesuirao u crnogorskoj javnosti, pa i ovog njenog. Pretpostavljam da je Lakićević Đuranović nepojmivo da neko može imati neki drugi motiv sem materijalnog, ali ima i onih koji vjeruju da je naša obaveza kao građana i građanki da, u mjeri svojih mogućnosti, branimo javni interes. A javni je interes jačanje akademskog integriteta, stvaranje klime u kojoj znanje donosi zvanje, širenje razumijevanja o važnosti obrazovanja kao jednog od stubova na kojima počiva svako društvo i to posebno kad je taj stub ozbiljno poljuljan, a što može biti limitirajuće i za ukupan progres Crne Gore.

Poslije duže od dva mjeseca od kad smo njen slučaj otvorili, Lakićević Đuranović konačno javno iznosi i određene činjenice oko (ne)autentičnosti spornog rada. Čini to konfuzno, sa dosta nelogičnosti i kontradiktornosti, i uz zanimljiv (ne)svjesni samooptužujući narativ. Na primjer, u jednom dijelu objašnjava: „Rad koji sam poslala „Kopaoničkoj školi prava“ imao je svega 9 str. (dok je specijalistički rad bio na 39 str.). U svom sadržaju imao je 63,9 % slučajeva iz sudske prakse i 19,7% citata.Tako se dolazi do podatka da 83,6 % teksta koji sam poslala Kopaoničkoj školi, odn. 7,5 od ukupno 9 str., nije nov naučni nalaz — ni moj, a kamoli studenta Drinčića — već niz slučajeva iz sudske prakse koji se kao takvi uobičajeno navode u pravnoj teoriji i stručnoj literaturi“ (citat prenesen integralno). Znači, Lakićević Đuranović sama priznaje da rad nije zapravo njen, ali u omjeru od 83.6% a ne od 97.77% kako je to zaključila Komisija Pravnog fakulteta, i uz napomenu da nije prepisala od studenta nego iz „pravne teorije i stručne literature“. Otvara se dilema: da li je Lakićević Đuranović zaista toliko neznavena kad je riječ o metodologiji izrade akademskih radova, etičkim principima i zakonskim normama, ili se radi o drskosti i uvjerenju da što je bezočniji pristup veće su šanse da to prođe u društvu preovlađujuće nekažnjivosti ovakvih devijantnih ponašanja?

I zato ponavljam: Lakićević Đuranović nije žrtva kakvom sebe pokušava predstaviti. Nismo joj ni ja ni CGO krivi što smo otkrili njeno nedjelo, već ona sama što je to nedjelo napravila. To je potvrdila Komisija Pravnog fakulteta UCG-a, to će morati potvrditi i Senat UCG-a ma koliko mu bila bliža politika zaštite plagijatora u svojim redovima, a vjerujemo da bi to moralo potvrditi i Osnovno državno tužilaštvo koje je saslušalo u svojstvu osumnjičene, kao i da samo jedan ishod sudskog postupka može biti u skladu sa zakonom.

Konačno, Lakićević Đuranović je lice koje je nedostojno rada sa studentima i dužnost je rektora, Senata i Suda časti UCG-a da stave tačku na njenu „akademsku karijeru“ kako bi pokazali da neće stalno nositi hipoteku zaštitnika plagijatora. UCG se finansira iz novca poreskih obveznika. Građani i građanke Crne Gore zaslužuju da se oslobode nameta finansiranja plagijatora na UCG-u, a studenti zaslužuju da dobiju profesore koji će ih poučavati stručno i etički. Pod uslovom da nam je bitno da izgrađujemo državu funkcionalne vladavine prava. Zato će ishod slučaja Lakićević Đuranović na svim nivoima biti i lakmus toga ko ovo društvo vuče u kojem pravcu”, zaključuje se u odgovoru.