DRŽAVA NA ŽABLJAKU DIJELI OGRIJEV – DUHOVIMA: Mrtve duše su NEVIDLJIVE i OPASNE, a griju se na ČETINARE (FOTO)

Uprava za šume i Ministarstvo šumarstva daju ogrjeve duhovima!

To je, po Darku Stijepoviću, dirketoru Centra za razvoj Durmitora, jedino objašnjene za način na koji Uprava za šume dijeli ogrijev na Žabljaku seoskom
stanovništvu koje gravitira šumama kojima ona gazduje. To je ove godine  4.500 m3  četinara za zimski ogrjev. Ovo područje, objašnjava Stijepović, obuhvata 6 sela na prostoru Šaranaca, na planini Sinjajevini, i 4 sela na obodu kanjona Tare tzv tepačke šume. Stanovništvo dobija 7,5 m3 ogrjevnog drveta po domaćinstvu.

-Kada podijelimo 4.500 m3 sa 7,5 saznaćemo da je 600 domaćinstava dobilo ogrjev. Ali, na teritoriji planine Sinjajevine do Njegovuđe zimuje svega 18 domaćinstava dok se posiječe 3.000 m3 šume za ogrjev. Potrebe ovih domaćinstava se zadovoljavaju sa 135 m3 šume.  Nema drugog objašnjenja osim da
se šuma daje za grijanje ne samo živim već i mrtvim dušama. Mrtvim dušama ne treba grijanje pa je nejasno zašto  Shvatamo šumarsku inspekciju, policiju i tužilaštvo da je teško ući u trag mrtvim dušama koje su nevidljive i opasne ali mogu bar pokušati da utvrde kuda se kreće pośečena šuma jer je ona vidljiva, kaže Stijepvić i pita jdje je –  ostatak?
-Ostatak se podijeli na nepostojeća domaćinstva tj domaćinstva duhove. Kako je moguće duhovima dodijeliti šumu? Postoji mogućnost da se šuma daje fiktivnim domaćinstvima ali to je nemoguće jer bi reagovala inspekcija, policija i tužilaštvo. Kako oni ne reagiraju onda nam ostaje da povjerujemo u duhove. E, sad, postoji i mogućnost da su inspekcija, policija i tužilaštvo korumpirani pa bi taj argument srušio teoriju o postojanju duhova.
Ogrjev koji dijeli Uprava za šume ne obuhvata naselje Žabljak i Njegovuđu niti sela ispod Durmitora, u kojima živi 90% stanovništva. Podjela ne obuhvata ni ona sela koja dobijaju ogrjev od Nacionalnog parka Durmitor. Na ovoj čitavoj teritoriji Uprave za šume nijesmo mogli nabrojati više od 45 domaćinstava. Dakle, potreba
za ogrjevom ima oko 340 m3.  Ko je jamio 4.150 m3?, pita Stijepović, i odgovara u autorskom tektu koji je dostavio medijima. 

-Najviše je završilo u Bijelo Polje a par stotina kubika i kod lokalnih šegača. To je valjda taj premijerov ravnomjerni razvoj śevera – iz
Žabljaka šume u Bijelo Polje a u Žabljak nazad pelet, namještaj i građa. Ja tebi šumu po 15 ti meni građu po 80 ili stolicu 40 puta skuplje. Stanovništvo čak ne mora ni da radi jer sve poslove oko śeče ogrjeva urade pelengijini Bosanci. A i kako će stvarno stanovništvo seoskih područja koje je prisukalo 70 godina raditi najteže šumske poslove śeče, izvlačenja i capinanja. Tako stvarni stanovnik za ogrjev dobije 150 eura što je neka crkavica koja zadovoljava siromahe a i dovoljna je za izbornu ujdurmu. Kod ovih drugih fantoma šumskih važi jedna druga logika dogovora ali i ona je slična
i naravno vrlo precizna. Za potrebe loženja i grijanja propisi definišu mogućnost dodjele samo ogrjevnog drveta treće klase jer bi skupocijeno tehničko drvo spaljivali za grijanje samo ludaci. Na slikama vidimo da se za grijanje domaćinstava duhova ipak daje tehničko drvo a ne propisano drvo nižeg kvaliteta. U čemu je kvaka?

Domaćinstva duhovi dobijaju najkvalitetnije drvo po cijeni ogrjevnog drveta i odmah ga prodaju prerađivačima, praktično još u dubećem stanju. Kako može duh tj nepostojeće domaćinstvo prodavati svoje drvo dobijeno od Uprave za šume? U papirima Uprave za šume moraju postojati imena domaćinstava duhova. Fiktivni stanovnik proda svoju šumu još na panju a prerađivač bajagi otkupluje drvo, siječe ga, izvlači i transportuje u Bijelo Polje ili na lokalnu šegaru na preradu. Kvalitet
drveta koje se siječe i izvozi iz šume se ne kontroliše tj obrnuto – daje se tehničko drvo kao ogrjevno te se time galantno čašćavaju iz
državne kase kompanjoni u poslu. Shvatamo inspekciju, policiju i tužioce jer kako uloviti šumske fantome kad žandari i revizori nijesu
osposobljeni za lov fantomskih stanovnika. Možda mogu utvrditi imena iz spiskova Uprave za šume ali kako uloviti duha koji ne postoji. Tako se
10 godina naši ošamućeni žandari i čemer inspektori bore i batrgaju sa fantomskim stanovništvom.
Cijena ogrjevnog drveta – nastavlja Stijepović – je od 9 do 28 eura,
prośečno 15 eura. Na izlazu iz pilane cijena je 30 eura. Na tržištu je cijena tehničkog drveta oko 80 eura pa se prostom preprodajom zaradi oko 250.000 eura. Sve se ovo zaradi poslom sa stanovnicima duhovima koji dobijaju kao ogrjevno drvo najkvalitetnije tehničku drvo. Uprava za šume se pravi naivna, šumarska inspekcija se pravi toše, policija i tužilaštvo kao obneviđeli.

Kako objasniti ove paradokse? Pa, početkom izborne kampanje. Ovakve ujdurme se ponavljaju godinama ali svi se prave Englezi, uključujući lokalne politikante i medijske poslenike. Na račun državnih sredstava dešavaju se malverzacije prvo u namjeni drveta a zatim falsifikovanjem broja stanovnika tako da se na tržištu
nađe preko 4.000 m3 najkvalitetnijeg četinarskog drveta. A kad to umnožimo sa ostalim opštinama dobijamo prave dimenzije pojave zvane
pohara resursa i šumska mafija.
Tako Ministar Simović, Radulović i drugi činovnici hoštapleri i karakondžule posade po drvce u podgoričkim parkovima a iza leđa šićare i čerupaju državu marifetlucima sa ogrjevima i građanima duhovima. Tako ovaj narod ne viđe koristi od svoje države i zelenog zlata koje se bere na njihovoj zemlji a ovakvim
marifetlucima se sigurno ne razvija nerazvijeni śever i ne uravnotežava regionalni razvoj.

Autor:

Darko Stijepović 
Centar za razvoj Durmitora