DEJAN IMA 11 GODINA, MAMA GA JE OSTAVILA I ODVELA MU SESTRICU: Nije me prihvatila na FB, samo želim da vidim sestru (VIDEO) - Volim Podgoricu

DEJAN IMA 11 GODINA, MAMA GA JE OSTAVILA I ODVELA MU SESTRICU: Nije me prihvatila na FB, samo želim da vidim sestru (VIDEO)

Dok njegove vršnjake širom Hrvatske muči hoće li i koliko dana propuštene nastave zbog štrajka morati da nadoknade, jedanaestogodišnji Dejan do škole pješači pet kilometara. Krevet dijeli s bakom, a živi u drvenoj kućici bez kupatila i vode, u kojoj često nestaje strujeAli, to nije najteži dio njegovog života. Naime, prije četiri godine njegova mama je uzela njegovu mlađu sestru i otišla, a Dejana je ostavila i više se nikada nije vratila. Njegovu životnu priču donijela je emisija Provjereno Nove TV.

Do Dejanove kuće ne vozi autobus. Umjesto puta, njega od škole dijele dva kilometra asfaltnoga puta i još tri blatnjavog. Sve to Dejan zbog škole pješice prođe barem dva puta dnevno.

Zimi ide po snijegu, a na proljeće i u jesen izlije se nabujala Sana. Kada živiš u jednom od zaselaka uDonjim Agićima, prvi ti susjedi, kaže Dejan, nisu ljudi nego životinje.

 Prije se ovdje dolje pojavio medved, ali ja se ne bojim. Vratim se kući, odspavam dok on ne ode. Ovdje zna da bude svašta, ali ne bojim se  rekao je jedanaestogodišnji Dejan.

No u njegovom životu ima i puno težih, strašnijih stvari. On je dokaz da svašta stane u nepunih 11 godina, koliko živi u dvadesetak kvadrata drvene kućice koju zove domom.

– Ovdje je fino živjeti na selu, ali je kuća jako loša. Ta je kuća bila napravljena kad je moj pradjeda bio kao ja, možda malo manji. Znači, ta je kuća prerasla nas petoro, šestoro – rekao je Dejan.

Dejan živi sa svojom bakom Stanom, koja mu je potpora i oslonac. Ovakvih poput Dejana mogla bi, kaže, odgojiti još petoro.

– Znači, djetetu treba samo spremiti i oprati. Sam piše domaći, sam se oblači. Znači, moje je samo da mu operem i da mu spremim.On drugo zna sam – rekla je Stana.

“Dodao sam je na Fejsbuku, nije me prihvatila”

Tata i djeda rade u rudniku i više su na poslu nego kod kuće, pa su njih dvoje, u šali kažu, osuđeni jedno na drugo. Tata spava u kućici pokraj, koja je nekada bila štala. Djeda spava na jednom kauču, a on i baka noću dijele isti kauč. Zbog bolnih nogu, ona ionako spava sjedeći pa im, kaže, nije tijesno. Dejanu je Stana zapravo više mama nego baka.

Kad mu kažem “sine”, on mi odgovori: “Ja tebi nisam sin, ja sam tebi unuk“, kaže Stana.

Ona koja ga je rodila, ostavila ga je prije više od četiri godine. Jedno jutro je uzela njegovu mlađu sestru i samo otišla. Odvela mu je nekoga koga je najviše volio, koga i dalje najviše voli.

 Kad je otišla, imala je četiri, četiri i po godine. Pa sam je u godini i po dana vidio dva puta. Onda je više nisam ni vidio – rekao je te dodao da mu se sestra zove Dejana.

Dejan Zorić  Donji AgićiPrintskrin: Youtube/BN TV INFO

Dobila je ime po njemu, a sada ne zna ni kako izgleda. Ne zna zašto je mama otišla, i to na takav način, ali zna da žive negdje u okolini. Dejanina fotografija najvrednije je što ovaj dječak ima.

– Prije sam svoju mamu našao na Fejsbuku, ima njenih slika. Poslao sam zahtjev za prijatelja, nije htjela da ga prihvati rekao je Dejan te dodao: “Ja sam znao šta će da bude, zato se nisam nikako ni osjećao”.

Iskreno nam je priznao da ne zna što bi joj rekao da je vidi. Ipak, zna da bi je zamolio da mu vrati sestru.

– Najgore mi je kad dolazi iz škole, nekad zna doći plačući. Kaže da svako u školi kaže da ima brata ili sestru. Ja, kaže, nemam nikoga, a znam da imam sestru – ispričala je Stana.

Na pitanje plače li ikada zbog sestre, Dejan nam je odgovorio: “Pa kad je neki praznik, kad je slava. Pogotovo kad je ovaj, kako se zove, 8. mart. Tad se moja sestra rodila, na 8. mart. Najviše zato što mi nedostaje puno i zato što je puno volim”.

Treneri pokrenuli akciju da se Dejanu kupi kuća

Dejan svoju tugu nosi u sebi i hrabrost mjeri suzama koje nije pustio. Ni more suza ne bi bilo dovoljno da ispere svu tugu i sve ono teško što je ovom dječaku donio život. Dejan ipak sanja o sestri i nekoj boljoj budućnosti.

– Utorkom i četvrtkom pređem oko 20-25 kilometara. Na karateu još skačemo i pređem na karateu još pet do šest kilometara – rekao je Dejan.

To su stav i volja koji su trenera Milana jednostavno osvojili. Malo je, kaže, danas djece poput Dejana.

– Mi smo jako nezahvalni, pogotovo u ovo današnje moderno doba, kada je djeci omogućeno apsolutno sve. I onda je vrlo teško kada se nađete u situaciji da vidite ovu drugu stranu, gdje dečak od 11 godina nema praktično ništa  rekao je Dejanov trener Milan Jovanić.

I sam otac dvojice dječaka, Jovanić nije mogao ostati na tome da pomogne samo kupovinom patika ili kimona. Zato je s kolegom Vladom Marjanovićem odlučio da pokrene akciju kako bi se pomoglo Dejanu.

 Krajnji je cilj da on za Božić bude u svojoj kući. To je nekakav moto naše akcije. Ja mislim da smo mi već pri kraju da to završimo – rekao je Marjanović.

Na drugom zemljištu, uz put i bliže školi, žele Dejanu i porodici da kupe montažnu kuću. To je dom u kojem krevet više ne bi morao dijeliti s bakom, u kojem bi imao vlastitu sobu.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com