PETAR BOŽOVIĆ O PATRIJARHU: Pavle je božji čovjek! Pred njim smo svi grešni

„Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaju zauvijek!“

Ovako je govorio omiljeni poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Pavle, koji je prije deset godina, na jučerašnji dan, preminuo. Možda ga baš ova izreka najviše i opisuje, jer upravo njegova dobra duša i djela nisu zaboravljeni.

Poznati glumac Petar Božović o patrijarhu kaže:

“Pavle je bio božji čovjek na zemlji. Moram da vam priznam da sam se pri svakom susretu s njim osjećao da sam grešan. Razmišljajući o njegovim porukama, nekako mi uvijek prva padne izgovorena ona u ratu: „Budimo ljudi.“ Sjetim se tada svog djetinjstva. Nisam mogao da dočekam da napunim 18 godina. Razmišljao sam kada ću da postanem čovjek. Kad sam postao punoljetan, shvatio sam da sam tek tad bez igdje ikoga. Šta i kako biti čovjek? To je najteže iskušenje.

Iako je od njegovog upokojenja prošla čitava decenija, sprski narod ga nije zaboravio i dan-danas sa velikim poštovanjem priča o njegovoj skromnosti, dobroti i moći da pronikne u ljudsku dušu, a mnogi svakodnevno i dalje obilaze njegov grob u manastiru Rakovica, gdje traže utjehu, pomoć i izlječenje.

Njegova skromnost ogleda se i u tome što je po Beogradu išao pješke ili gradskim prevozom i po tome što je živio asketskim životom, sam je kuvao, krpio odijelo i cipele i obavljao ostale majstorske poslove u Patrijaršiji, živio je po jevanđelju i u skladu sa onim što je govorio. Dok je bio patrijarh, nije primao patrijaršijsku platu, nego jedino penziju iz perioda dok je bio episkop raško-prizrenski.

Pamtimo ga i kao mudrog čovjeka koji je poručivao da „budemo ljudi iako smo Srbi“, čovjeka čije se besjede pamte, a mnogi se kroz život vode njegovim mudrostima.

– Nevolja je bilo i bivaće, ljudi i neljudi je bivalo i bivaće. Okolnosti ne zavise uvijek od nas, ali da li ćemo biti ljudi ili neljudi, to od nas zavisi – govorio je Pavle, koji je stalno isticao da se „trebamo čuvati od neljudi, ali još više od toga da sami ne postanemo neljudi“.

Besjedio je: „Čovjek ne može da bira vrijeme u kojem će se roditi i živjeti; od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovjek ili kao nečovjek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja.“

 – Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi – jer ljubav je veza savršenstva – kada bi se makar držali principa „što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima“, onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja – besjedio je srpski patrijarh.

Još jedna od njegovih najupamćenijih rečenica je i: „Kad se čovjek rodi, cio svijet se raduje, a samo on plače. Ali treba da živi tako da, kad umre, cio svijet plače, a samo on se raduje.“

Na desetogodišnjicu od smrti srpskog patrijarha Pavla juče su u manastiru Rakovica u Beogradu, gdje je sahranjen, i Kućincima, selu u Slavoniji u kome je rođen, služene liturgije.

Hodajući svetac

ČEKA SE KANONIZACIJA

Patrijarha Pavla su još za života mnogi vjernici nazivali hodajućim svecem, a njegovi poštovaoci deset godina željno iščekuju da SPC donese odluku o njegovoj kanonizaciji. Neki od uslova za kanonizaciju su da Bog projavi svetitelja, da neko iz SPC da predlog Saboru, da osoba koja se kanonizuje bude prihvaćena u narodu, da se na njegovim moštima dešavaju iscjeljenja, da se prikupe određena dokumenta o njegovoj svetosti. Javnosti nije poznato zašto ne dolazi do njegove kanonizacije, a naš izvor iz SPC kaže da zvanični čin kanonizacije nije toliko bitan, kao i da ga u SPC već smatraju svetim.

– Do toga još uvijek ne dolazi jer to nije hitno, a bitno je da je on već prihvaćen kao svetac – kaže izvor blizak Kuriru.

Radoš Bajić, glumac i reditelj

BIO JE VELIKI ČOVJEK

Patrijarha Pavla sam površno poznavao, a jednom prilikom me je primio u Patrijaršiji. Mi Srbi smo skloni da pravimo mitomaniju. Međutim, Pavle je bio veliki čovjek, koji nas je sve približio Bogu.

Dragan Džajić, legenda fudbala

MUDRA, DOBRA DUŠA

Upoznao sam patrijarha Pavla u jednoj teškoj situaciji po mene. Zajedno smo se liječili, ležali soba pored sobe skoro dva mjeseca. Često me je blagoslovio, ali ne samo mene već i sve ljude koji su dolazili da ga posjete. Kažu naši ljudi da je patrijarh Pavle za života postao svetac. Istina! Tako je i meni izgledao. Bio je star, mudar, jedna dobra duša. Svaka riječ mu je bila odmjerena i na mjestu. Mnogo mi je značilo da razgovaram sa njim, njegovo ohrabrenje mi je dalo novu snagu da sve što me je tada snalazilo – izdržim.