“Zarađujem 1.900 evra, primam 14 plata godišnje, nemam dežurstva” Mirjana je medicinska sestra, ALI NE NA BALKANU
Velika je razlika u svemuu. Bolji su uslovi, mnogo je više plaćeno i lakše je za rad. Ovdje se osjećam sigurno, to je glavni razlog mog odlaska.” Ovako za “Blic” priča medicinska sestra Mirjana Živančević (42) iz Srbije, koja u Beču zarađuje 1.900 evra, prima 14 plata u godini, radi od ponedjeljka do petka, bez dežurstva i bez rada za praznike.
Dugo se već govori o odlascima zdravstvenih radnika u inostranstvo. Prema nezvaničnim podacima, čak 300 njih godišnje ode u inostranstvo u potrazi za boljim poslom i boljim životom. Jedna od njih je Mirjana Živančević, koja je već sedam godina u Beču, a nama je otkrila zbog čega ne želi da se vrati.
– Ovdje sam već sedam godina. Nostrifikovala sam diplomu u Austriji i najprije sam tri godine radila na terenu. Riječ je o kućnoj njezi nakon što pacijenti izađu iz bolnice. U ordinaciji u kojoj sada radim kod doktorke Vesne, već sam više od dvije godine. Vikendom ne radimo, za praznike ne radimo, dežurstva nema. Nedjeljno okvirno u ordinaciji provedemo od 35 do 40 sati. U principu, to je isti opis posla kao i u Srbiji, ali su uslovi znatno drugačiji, opremljenije su ordinacije, bolji materijali, čistije je – ističe za “Blic” Mirjana.
Zaposlena je u ordinaciji dr Vesne Budić Spasić, koja je medicinu završila u Beogradu, diplomu je nostrifikovala u Austriji i danas u Beču ima dvije svoje ordinacije. Kako nam je rekla, svi zaposleni u ordinaciji su iz Srbije.
– U kolektivu nas ima petoro i svi smo iz Srbije. Ovdje uglavnom dolaze naši, oko 80 procenata pacijenata u ovoj ordinaciji je iz Srbije. Kroz razgovor saznajemo da je glavni i osnovni razlog njihovog preseljenja u Beč egzistencijalni – ne ostavlja dilemu Mirjana, i dodaje:
– Znate kako je obično kod nas, radite pet, šest godina pa tek onda dobijete rješenje. Ovdje je sve sigurnije. Imam godišnji odmor šest nedjelja, primam 12 plata i dvije dodatne, jednu ljetnju i jednu u novembru. Nema kašnjenja plata, osjećam se sigurnije za budućnost i za penziju.
Mnoge njene koleginice i prijateljice spakovale su kofere kao i ona, a sa jednom od njih zajedno je radila u Beču.
– Čujem da je u poslednje vrijeme dosta mojih kolega iz Srbije otišlo za Nemačku, ali dolaze i ovdje. Desilo se da sam ovdje na terenu zajedno radila sa koleginicom s kojom sam, inače, radila u Smederevskoj Palanci – prisjeća se sagovornica.
Prije dolaska u prijestonicu Austrije, Mirjana nije govorila njemački jezik, iako je bilo naporno, kako kaže, uspjela je da ga savlada. Porodica joj nedostaje, pa zbog toga svaki slobodan trenutak koristi da dođe u domovinu.
– U Srbiju dolazim često, na mjesec dana. Najviše mi nedostaje familija, ali Beč nije daleko, tako da za nekoliko sati već možemo da budemo zajedno. Oni su se sada već navikli na to da je moj život fokusiran u Beč, ali odavno su razumjeli razloge mog odlaska – iskrena je Mirjana.
“SFRJ u malom”
Doktorka u čijoj ordinaciji je Mirjana zaposlena, dr Vesna Budić Spasić (54), došla je iz Bora u Beč još 1995. godine. Slično kao i Mirjana, i ona se odselila iz Srbije zbog ljubavi, jer je njen tadašnji muž živio u prestonici Austrije.
– Odmah nakon što sam došla u Beč, nostrifikovala sam diplomu, sjećam se da sam imala stomak do zuba jer sam u to vrijeme bila trudna. Onda sam napravila pauzu dok djeca nisu krenula u vrtić. Vrlo brzo dobila sam dozvolu za rad od ministartva i počela da radim kao ljekar – kaže doktorka Vesna.
Kako je njena želja bila da samostalno radi, a imajući u vidu da je državljanstvo uslov za osnivanje ljekarske prakse u Austriji, kada ga je dobila, prije devet godina osnovala je prvu ordinaciju koja je ostala privatna do danas.
– Drugu ordinaciju osnovala sam prije pet godina i tu se liječe pacijenti sa zdravstvenom karticom. Dolaze nam Austrijanci, Turci, ali najviše Srbi, Crnogorci, Hrvati, Slovenci. Volim da kažem da smo mi ovdje “SFRJ u malom” – ističe doktorka.
Sin studira medicinu u Novom Sadu
Vesna ima dvoje djece, sina Maksima (23) i ćerku Mariju (22), i oboje su krenuli maminim stopama, zbog čega je mama naročito ponosna i očekuje da će je nadmašiti. Ćerka studira medicinu u Beču, dok je sin trenutno u Novom Sadu na studijama medicine.
– Iako je djeci maternji jezik njemački, mi u kući govorimo srpski i djeca su odmalena naučila jezik i ćirilicu. Maksim studira u Novom Sadu na engleskom, jer će mu to značiti za budući rad. Bili smo skeptični u početku kako će se uklopiti, ali on je prezadovoljan, sistem studija ga je oduševio. Ima dosta prijatelja iz bivše Jugoslavije i onda često sa njima dođe ovdje.
Više od dvije decenije njen život lociran je u Beču, ali svoje korijene, kako kaže, neće prekinuti, zbog čega nerijetko dolazi u rodnu kuću u Boru.
– Nerijetko odemo na vikend u Bor, tamo je moja majka, a tokom ljeta i praznika ostajemo duže. Nismo pokidali svoje korijene i baš smo vezani za svoju zemlju. U Boru sam radila tri godine u hitnoj službi, a prije odlaska u Beč sam započela magistarturu neurologije. Možda je nekada i završim, ali nije mi cilj da napredujem više, želim samo da uživam u svom poslu, pratim šta se dešava u medicini i da me moja djeca nadmaše u profesiji – zaključuje Vesna.
dijaspora.news/blic.rs
