Put Svete ruke koja je krstila Isusa do CRNE GORE liči na filmove o Indijana Džonsu: Evo kako je stigla na Cetinje (FOTO) - Volim Podgoricu

Put Svete ruke koja je krstila Isusa do CRNE GORE liči na filmove o Indijana Džonsu: Evo kako je stigla na Cetinje (FOTO)

Brojni pravoslavni vjerinici u Crnoj Gori 20. januara slave Svetog Jovana Krstitelja, a njegova ruka se nalazi u Cetinjskom manastiru i čuva kao neprocjenjiva relikvija.

Vjerovanje kaže da ruka Jovana Krstitelja predskazuje plodnu ili jalovu godinu, u zavisnosti od toga u kom je položaju kad je mitropolit na važan vjerski datum iznese pred narod. A za put kojim je ova relikvija dospjela u Mitropoliju cetinjsku vezuje se priča čija bi radnja po uzbudljivosti mogla da parira scenariju za filmove o Indijane Džonsa.

Od toga kako je stradao Jovan Krstitelj, odsijecanjem glave, paljenjem moštiju i spasavanjem njegove ruke, do prenosa ruke sa kontinenta na kontinent, sve do trenutka kada Jovanovu ruku dobijaju malteški vitezovi.

Oni su s Rodosa i preko Malte, bježeći najpre od Turaka, a kasnije od Napoleona, ruku Jovana Krstitelja donijeli u Rusiju na carski dvor zajedno sa česticom Hristovog krsta i ikonom Bogorodice Filermske.

ruka

Poslije stradanja carske porodice Romanov, desna ruka Svetog Jovana Preteče našla se kod imperatorke Marije Fjodorovne, supruge imperatora Aleksandra Trećeg i majke poslednjeg ruskog cara Nikolaja. Ona je 1919. nekako uspjela da izađe iz nove sovjetske države i da preko Krima stigne do Londona, odakle će se uputiti ka stalnom i sigurnom utočištu u Danskoj. Kad je bila na sigurnom, u dogovoru sa mitropolitom Antonijem Hrapavickim, odlučila je da se ova svetinja preda kraljevskoj kući Karađorđevića.

Ruku koja je nekada u Jordanu krstila i samog Isusa Hrista, prvi hrišćani su poštovali kao veliku svetinju. Veliki apostol i jevanđelist Luka, obilazeći sa Hristovom propovijedi razne gradove i naselja, zatekao se u samarićanskom gradu Sevastiju, gdje je bilo sahranjeno obezglavljeno tijelo svetog Jovana Preteče.

Kada je kralj Petar II Karađorđević, posle bjekstva iz zemlje i kairske odiseje, u jesen 1941. godine stigao u London, prvo što ga je majka, kraljica Marija, upitala bilo je šta je s velikom svetinjom, rukom Svetog Jovana Krstitelja, koja je posle ruske nacionalne katastrofe 1917. godine data na čuvanje i u nadležnost njenom mužu kralju Aleksandru.

Taj događaj, koji je, možda, uticao i na sudbinu cijele porodice Karađorđević, bio je duboko urezan i u sjećanje kraljevića Tomislava.

– Kad je mama čula da kovčeg u kome je bila relikvija nije ponijet, bila je vrlo tužna i zabrinuta. Plašila se da zbog izgubljene ruke na našu porodicu ne padne teško prokletstvo. I kasnije, naročito pred smrt, znala je često da se upita da li su sva porodična stradanja i turoban život u izgnanstvu posljedica baš toga što naša kraljevska kuća nije sačuvala ruku koja je krstila Isusa Hrista – ostalo je zabilježeno sjećanje kraljevića Tomislava.

Kad su 1941. godine Vlada i kralj Petar počeli da se povlače pred najezdom nemačke armije, ruka svetog Jovana ponijeta je iz Beograda i sakrivena, zajedno sa još nekim dragocjenostima, u manastir Ostrog. Zašto je kralj Petar nije ponio i dalje, nikada nije zvanično objašnjeno.

Zamršeni su bili istorijski putevi kojima je svetinja putovala kroz vjekove od Jordana do Carigrada, Malte, Rodosa, Peterburga, Sremskih Karlovaca, Beograda, Ostroga, pa do Cetinja, gdje se danas nalazi.

Po završetku Drugog svjetskog rata, kako se nije znalo gdje se nalazi svetiteljeva ruka, počele su da kolaju razne priče i mistifikacije. Jedna od tih je krenula iz Španije, po kojoj je do ruke došao lično Gering. On je, navodno, poklonio Hitleru, a ovaj generalu koji je organizovao spasavanje Musolinija. Posle toga je, nekim putem, završila u Španiji.

Kada je Tomislav Karađorđević 1955. godine boravio u Madridu, posjetila ga je grupa ljudi i ponudila mu da otkupi ruku za milion funti.

– To je u ono vrijeme bilo ogromno bogatstvo. Ne samo da nisam imao te pare, već nisam imao ni kome da se obratim za taj novac. Možda je i bolje što je bilo tako, jer da sam imao taj novac, ja bih ga dao – ispričao kraljević Tomislav.

Međutim, relikvija je sve vrijeme bila u Jugoslaviji.

Po završetku Drugog svetskog rata, jedan od kaluđera iz manastira Ostrog ispričao je novim komunističkim vlastima šta se nalazi u njihovim kelijama. U najstrožoj tajnosti kovčežić s rukom Jovana Krstitelja prebačen je u Cetinjski muzej. Tek 1968. godine jedan od policajaca koji je učestvovao u toj akciji, nošen grižom savjesti, obavijestio je igumana Marka, starješinu manastira, o tome gdje se nalaze relikvije.

Titov režim je bio na vrhuncu svog uspona, te o vraćanju relikvije Crkvi nije bilo ni govora. Međutim, tajnim dogovorom između direktora muzeja Stanislava Raka Vujoševića i mitropolije, mimo znanja političara, manastiru na Cetinju bile su predate neke neimenovane “crkvene stvari” koje nisu bile interesantne za muzej.

Šta se krilo pod nazivom “crkvene stvari” saznalo se 24. oktobra 1994. godine, na Arhijerejskom saboru Srpske patrijaršije. Ruka koja je krstila gospoda i dalje je na Cetinju.

 

(Volim Podgoricu)

2 komentara

  1. Ranner zajam osigurava gotovinske zajmove od 5000 do 50000 eura, 50000 do 300 000 eura po godišnjoj stopi od 2% za bilo koju osobu.
    Ako vam je potrebna pomoć, molimo vas da nam kažete beskrajni stres plaćanja.
      pošaljite nam e-poštu na ([email protected])

  2. Ranner zajam osigurava gotovinske zajmove od 5000 do 50000 eura, 50000 do 300 000 eura po godišnjoj stopi od 2% za bilo koju osobu.
    Ako vam je potrebna pomoć, molimo vas da nam kažete beskrajni stres plaćanja.
      pošaljite nam e-poštu na ([email protected]) ///////////

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com