PRKOS, TROBOJKE KAO PEČURKE, I CRNOGORSKE, I SRPSKE

Uzalud crnogorski režim, ali i prosrpske partije u Crnoj Gori, i prosrpski mediji, pokušavaju da trobojke, koje po Crnoj Gori niču kao pečurke, etiketiraju isključivo kao “srpske”, a desetine hiljada crnogorkih građana u litijama na crnogorskim ulicama, isključivo kao Srbe.

Uzalud pokušavaju da tako, i trobojke, i litije, strpaju u “anticrnogorski” koš, i predstave kao “antidržavne” , kao namjeru “potiranja” svega crnogorskog i namjeru “vraćanja u krilo Srbije”.

Kao što rekoše iz Mitropolije, premijer Duško Marković, kao odlično informisana osoba, zna da nije moguće da su, oko 150.000 ljudi u litijama – svi Srbi. Nema ih toliko. Kao što i Mitropolija dobro zna, da u litijama nisu svi – vjernici. Nije ih, makar do sada, bilo toliko.

Ipak, režim je u jednom u pravu. Litije su (i) politički protesti. To ne spori ni Mitropolija crnogorsko promorska. Litije su (i) politički protesti svih, i Crnogoraca, i Srba, za pravdu ovozemaljsku. A ako u tome pomegne i sami Gospod Bog, hvala mu.

I kriminalci po Crnoj Gori pozdravljaju trobojke, i litije, čije god da su. Sva policija crnogorska je na nogama, ne da prati “dilove” kriminalaca, nego da po društvenim mrežama “lovi” građane koji “prdnjave”, da kreči trobojke, da hapsi novinare i crtače murala.

Crnogorskim građanima, ako im je išta ostalo, ostao je duh. O čemu se zaista radi najbolje je policajcima objasnio  Podgoričanin Danilo Vukadinović, koji je u trobjku ofarbao trafo stanicu, oko 11 uveče, kad mu se u snu javio đed, veliki Crnogorac.

Đed mu je, kako veli Danilo, u snu rekao da želi trobojku da vidi iz groba, jer se groblje i đedov grob nalaze u neposrednoj blizini.

Napomenuću, elaborirao je Danilo, da ja nisam crtao-slikao srpsku zastavu, već onu za koju se moj đed borio i izborio i sa tim nisam htio da izazoven kod nekoga uznemirenost, već kako sam napisao, da ispunim đedu želju.

– Na pitanje, da li sam u nekoj organizaciji ili političkoj partiji, navodim da nisam, ne pripadam nijednoj političkoj partiji, a sve ovo sam uradio iz ljubavi prema Crnoj Gori, koju volim više nego ovi “Miraševi” patrioti. To je sve što imam da izjavim ovom povodom. 

Isto tako jasno, drugačijim stilom, otac Gojko Perović je izgovorio, možda istorijske riječi:

–Nema nama molitve bez njih, niti njima ima Crne Gore bez nas. 

Na Zlatici su sinoć pucale šok bombe, policija je suzavcem udarila na svoje građane jer su oslikali mural na pasareli koja je, inače, ruglo gradsko, stecište narkomana i deponija korištenog pribora. Mladići su došli u odbranu murala i sa zastavom na kojoj je vojvoda Marko Miljanov.

A vojvoda Marko je, svojevremeno, izgovorio i riječi,  koje je zabilježio Simo Šobajić, a koje, uz ovovremene Danila i Gojka, govore da je problem u – gospodaru.

Naime, u Beogradu je pred vojvodom Markom jedan đak iz Crne Gore negativno govorio o Crnoj Gori. Na to mu je vojvoda rekao:

– Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu. No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi… Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek.

Teorije zavjere, o navodnim instalacijama svega što se dešava u Crnoj Gori, da bi se pomoglo Aleksandru Vučiču da opstane na vlasti, ili o instalaciji nemira od strane Mila Đukanovića, navodno instruianog od NATO-a, da bi se uništila veza za pravoslavnom Rusijom, ako je i bilo istine u njima, više na drže vodu.

Vučić je dobio jasnu poruku da su mu putevi s političkim ciljevima za čuvanje svoje vlasti, u Crnu Goru zatvoreni. Nisu se vratile devedesete.

Predsjednik svih crnogorskih građana je dobio inteligentan i dostojanstven odgovor na svoju poruku građanima u litijama: “Ne zalijećite se, mnogo nas je više s ove strane”

Sve što se dešava u Crnoj Gori već mjesec dana može stati u jednu jedinu riječ:  Prkos.

Sa Prkosom ne mogu da se izbore ni specijalci, ni suzavci, ni pendreci. Što ga više biju, on jače prkosi. Što ga više kreče, on se više multiplikuje.  Partijske crkve neće utjerati “identitet” nikome. Crnogorki građani, i  Crnogorci i Srbi, pokazuju da znaju svoj identitet. I da im je miliji kamen crnogorski, no blještavi Majami.

Prkos je, po definiciji, reaktivno osjećanje. “Ljudi prkose kada se od njih zahtijeva nešto što oni smatraju neopravdanim i ponižavajućim. Veliki i snažan otpor koji pokazuju nastaje zbog toga što ga ljudi povezuju sa svojim identitetom i samopoštovanjem. Osoba koja prkosi vjeruje da bi, kada bi se povinovala datom zahtjevu, izgubila samopoštovanje ili poštovanje drugih. Zato je snaga kojom se prkosi drugome, snaga kojom se brani vlastito samopoštovanje”.

Prkos je slovenska riječ, a idiom, inat, je turcizam i na turskom znači „čvrsto uvjerenje”.

Ako je nešto, do sada, profitiralo iz ovoga što se dešava u Crnoj Gori, nikada viđenog, to je – pravoslavlje.

Ako je neko, do sada, dobitnik svega što se dešava u Crnoj Gori, to je mitropolit Amfilohije, sviđalo se to nekome, ili ne. A da li je upravo to želio onaj ko je insistirao na Zakonu koji treba da ozakoni ono što je suprotno pravu i praksi, nije teško zaključiti.

Mudar vladar bi nešto naučio iz svega ovoga.

V.R.