MARKO STIGAO IZ CIRIHA DA BI BIO U LITIJI: Njegove riječi odzvanjaju, a evo šta je pitao Đukanovića

Mladi bankar Marko Pavlović koji je stigao iz Ciriha, da bi, kako je rekao u litijama u Herceg Novom, bio jedan više, govorio je s puno emocija i strasti istakavši da su ga u kraj odakle su njegovi roditelji otišli šezdesetih godina doveli vera i srce.

U emotivnom i srčanom govoru poručio je između ostalog da se obraća u ime Srpskog foruma grđana Crne Gore Švajcarske i EU ali i svoje i ime svih onih koji su zajedno proteklih nekoliko dana u Cirihu i Ženevi izrazili solidarnost sa ovom istorijskom borbom.

– Znajte da nije lako dok vas iz daljine i tuđine nemoćni da išta učinimo gledamo kako se viteški uspravno ponosno i sa vjerom u Boga borite za spas svetinja. I znajte da vrlo dobro znamo kakva horda bezumnih bezboznika kidiše na vas i vašu djecu. Dođe nam ponekad da puknemo i da plačemo od muke i od tuge,ali istovremeno da poletimo od ponosa i sreće što vas gledamo kako im onako srpski prkosite noćesi krst časni kao jedino oružje. Tu sabornost nam Milo Đukanoviću ne možeš uzeti, niti je možeš pendrecima izbiti iz ovog naroda, jer nema više zelenaša i bjelaša, ni partizana niti četnika, i ne dijelimo se više na Momira i Mila, na Srbe i Crnogorce, već samo na ljude i neljude, na vjeru i nevjeru”, rekao je Pavlović pozdravljen burnim aplauzima i skandiranjem “Ne damo svetinje!”

-Današnje naše NE isto JE ono NE koje smo rekli 2006. godine i isto ono NE kada su nam 2007. uvodili crnogorski jezik, i isto ono NE kada su 2008. priznali lažnu državu Kosovo i isto ono NE kada su potrčali u zagrljaj krvoločnoj NATO alijansi i isto ono NE svakom bezakonju odnarođenog režima, poručio je Pavlović ističući da sveštenstvu i narodu želi da istraju u najvećem iskušenju i ne dozvole da se ugasi ovaj plamen slobode koji svakim molebanom, svakom litijom i svakim trobojnim muralom plamti sve jače i jače.

I završna Pavlovićeva poruka bila je upućena, kako je rekao takozvanom predsjedniku Milu Đukanoviću.

-Ovo su riječi iskrenog roditeljskog straha, jer strah me je da ću moju djecu i moje unuke morati da pratim u đedovinu sa strahom, ako danas ne uspijemo da odbranimo ovu zadnju, najvrijedniju i najsvetiju nit sa našim srpskim korenima. Odbranićemo je samo ako ne odstupimo ni za jednu jedinu stopu. A tada ćemo i onu našu braću, sa onih drugih ulica, naučiti da poštuju nas onako kako mi poštujemo njih svih ovih godina. Želim da uputim vapaj našoj braći koja pripadaju policijskim snagama Crne Gore. U pamet se braćo, ako ne zbog nas onda zbog vaše djece, vaših kćeri i sinova. Pogledajte na šta vam se profesija svodi. Ne mogu oni prekrečiti koliko mi možemo ofarbati. Shvatite da ne možete ništa. Shvatite da od onog jutra 27. decembra u Crnoj Gori ništa nije isto. Shvatite da se prvi put u ovih 30 godina mi igramo sa vama a ne vi sa nama. I toj igri pobijediti ne možete. Zato batalite tu priču i stanite uz vaš narod uz vašu djecu, prijatelje i komšije jer vas oni plaćaju da štitite narod od zla a ne Mila Đukanovića od litija, molebana i trobojki.

Marko se više puta obratio predsjedniku Crne Gore, Milu Đukanoviću, što je izazvalo u Herceg Novom veliku pažnju i ovacije.

– Mislio si da je dovoljno da u sitne jutarnje sate 27. decembra ispružiš 45 krakova tvoje kriminalne hobotnice kako bi pritiskajući skupštinski taster izglasali ovo što to nazivaš zakonom. E pa Gargamele, došli smo do kraja. Ne damo ti svetinje! I ne zato što smo mi jači od tebe, a jesmo, i ne zato što smo pošteniji od tebe, jer to nije teško biti, nego zato što si svojim sramnim potpisom umiješao prste tamo gdje nisi smio, gdje nam počivaju kosti predaka, gdje se naša djeca krštavaju i vjenčavaju, tamo gdje svijeće palimo pokojnima i gdje se molimo za zdravlje živima – rekao je Pavlović izazvavši prave ovacije.

Pavlović je imao i pitanje za Mila.

– Šta ćeš kad tvoje vrijeme prođe i kad tvoje carstvo propadne, sa čime ćeš pred tvoga pretka Blaža koji je kao časni kraljev general položio svoj život braneći upravo ovaj ostroški manastir na koji ti danas kidišeš? Ova krv koja u meni ključa je vaša krv i spremna je da bude prolivena nađe li se taj majčin sin koji krene u moje Kruševice da mi čeprlja po djedovim kostima i da otima crkvu Svetoga Nikole. Na ovo vam se večeras zaklinjem tako mi Ostroga i Svetoga Save!

V.Vujnović/novosti